S Igorom Vrečkom, voditeljem specijalističkog stručnog studija Projektni menadžment na Veleučilištu Baltazar Zaprešić razgovarali smo o pripremi i upravljanju projektima, nedostacima koja se na tom polju pojavljuju u Hrvatskoj te studentima koje poučava na studiju.  

U sadašnjoj sve većoj dinamici poslovanja, koju prate nastojanja za postizanjem veće konkurentnosti, rastu potrebe za uspješnim izvođenjem projekata. Koji su, prema vašem mišljenju, ključni uvjeti i elementi za pripremu i uspješno upravljanje projektima? 
Kada govorimo o uspješnosti u vezi projekata, trebamo najprije razumjeti razliku između pojmova uspješnost projekta, uspješnost izvedbe projekta i uspješnost projektnog menadžmenta odgovornog za neki projekt. Uspješnost projekta treba gledati s aspekta funkcije projekta. On bi trebao biti u funkciji realizacije strategije tvrtke odnosno organizacije u okviru koje se projekt izvodi tj. koja projekt formalno 'naručuje'. Pravilan odabir strategije i posljedično projekta namijenjenog realizaciji te strategije odražava se na uspješnost koja proizlazi iz primjene rezultata projekta. Često se uspješnost projekta pogrešno izjednačuje s pojmom uspješnosti izvođenja projekta. Ona je u velikoj mjeri ponajprije ovisna o kvaliteti pripreme projekta i jasnoj viziji što se njime želi postići. Svaki projekt u svojoj biti ima dva izazova – jedan je tzv. sadržajni izazov (odnosi se na tematiku problema koji  projektom želimo savladati), a drugi je tzv. procesni izazov (odnosi se na pitanja kako pripremiti i voditi projekt, kako organizirati i motivirati one koji su u njega uključeni, kako kontrolirati izvođenje projekta i slično). Za postizanje uspješnosti izvođenja projekta potrebno je u svakom projektu uvijek nanovo i uspješno razriješiti kako prvi, tako i drugi izazov. Za prvi trebamo u projektni tim i u tim izvođača aktivnosti projekta uključiti prave i kvalitetne stručnjake sa svih područja koja zahtijeva sadržajni izazov projekta, a za drugi treba da onaj ili oni koji su u funkciji projektnog menadžmenta dobro savladavaju metode, tehnike i logiku struke. Time će projekti biti dobro pripremljeni, organizirani, vođeni i kontrolirani, a naposljetku i uspješno izvedeni.

Pojedini analitičari ističu da je u Hrvatskoj jedan od većih problema nedostatak znanja o uspješnom izvođenju projekata. Slažete li se s tom tezom ili pak znanje postoji, ali nije adekvatno iskorišteno? 
Nažalost, i moja iskustva i istraživanja potvrđuju da u Hrvatskoj, pa i u nekim susjednim zemljama, znanja o tome kako pristupiti projektima, da bi se oni mogli uspješno izvesti, nije dovoljno. Pri tome ne mislim toliko na znanje u vezi sadržajnih izazova projekata, nego mislim na znanje i iskustva u vezi savladavanja projekta kao jednokratnog procesa koji se ne ponavlja, koji odstupa  od 'uhodanih' načina rada, koji zahtijeva više kreativnosti i suradnje u procesima rada i slično. Znači, govorim o savladavanju projektnog menadžmenta kao struke. Tome se do danas nije pridavalo dovoljno pažnje, posljedično se to nije dovoljno razvijalo, a na kraju rezultati izvođenja projekta nisu onakvi kakvi bi trebali biti. A to znači da bi vrijeme, novac i ostali resursi 'potrošeni' na projektima mogli i trebali dati bolje učinke, a time i utjecati na višu razinu konkurentnosti koja bi iz svakog projekta trebala proizlaziti. 

Vodite studij projektnog menedžmenta na Veleučilištu Baltazar Zaprešić. Možete li  ukratko opisati 'vašeg' studenta, što ga je najviše motiviralo da upiše studij i kakvi su mu planovi? 
Naši studenti su uglavnom osobe koje žele nešto više dinamike u životu, koje žele nekako istupiti iz prosječnosti i na neki način postati sukreator stvaranja budućnosti. Vrlo je malo onih studenata koji uoči upisa na studij nisu znali za što se odlučiti pa su nekim čudnim slučajem 'upali' baš na studij projektnog menedžmenta na Veleučilištu Baltazar Zaprešić. Uglavnom nam studenti govore da žele raditi na projektima, da ih motiviraju novi izazovi, da ne žele monotoniju i rutinu u svojem poslovnom okruženju i da vjeruju da je uspješnost u savladavanju projekata nešto što jest i bit će još potrebnije i traženije i u Hrvatskoj, ali i šire. Ponajviše su njihovi planovi raditi u okruženjima – kako privatnim, tako i državnim, kako u vlastitim, tako i u tuđim tvrtkama – u kojima će se kreirati i odvijati razvoj, rast i prilagođavanje novim poslovnim uvjetima. Njihova je aplikabilnost gotovo neograničena jer je takav profil ljudi potreban u svim poslovnim sustavima i na različitim hijerarhijskim razinama pa je stoga područje mogućeg rada za njih vrlo široko. 

Vaši studenti s Baltazara školovanjem dobivaju IPMA certifikat voditelja projekta. Možete li reći koliko on može pomoći kod budućeg zaposlenja, koji se uvjeti moraju ispuniti da se certifikat dobije i koje razine certifikata postoje? 
Studenti za vrijeme studija dobiju dovoljno znanja da se mogu prijaviti u proces certifikacije prema IPMA sustavu. IPMA je jedna od dvije najveće svjetske organizacije s područja projektnog menadžmenta, prepoznata i uvažena širom svijeta, a time su i njezini certifikati (za pojedinice ili tvrtke) svuda jako vrijedni. Certifikacija prema IPMA sustavu nije neposredno dio studija, niti to prema pravilima IPMA smije biti, no studenti na našem programu dobiju sva ona znanja koja se u postupku certifikacije traže i provjeravaju. Uspješnost naših studenata je u procesu ostvarivanja IPMA certifikata vrlo visoka, gotovo 100-postotna. Uglavnom se kvalificiraju za razinu D certifikacije prema kojoj kandidat treba pokazati i dokazati da ima znanje s područja projektnog menadžmenta. No neki studenti, koji imaju i iskustva s upravljanjem projekata, mogu se kvalificirati za razinu C ili čak razinu B (imaju iskustva s upravljanjem kompleksnih projekta), no, razumljivo, takvih je iskusnih kandidata među studentima relativno malo. Razina A je prema IPMA sustavu namijenjena onim pojedincima koji vode programe, projekte i/ili koordiniraju rad pojedinih projektnih menadžera, ali takvih među našim studentima nema. Certifikat projektnog menadžmenta koji dodijeli neka prepoznata organizacija već je jako tražen, a sigurno da će biti još i više. Kako svijet postaje sve više projektno orijentiran, to je trend koji će se u sljedećim godinama svakako nastavljati, tako da će kvalificirani projektni menadžeri biti sve traženiji, a certifikat potvrđuje upravo to – kompetentnost pojedinca za savladavanje projekta. Danas se pojavljuje i sve više zakona, to vrijedi i za Hrvatsku, prema kojima se za projekte koji se odnose na javni sektor traže certificirani projektni menadžeri.

Prije nekoliko godina sudjelovali ste u žiriju finala našeg projekta Hrvatska pamet Hrvatskoj, gdje su studenti predstavljali svoje projekte kojima su se prijavili na natječaj.
Ti su studenti bili izvanredni. Svi, od prvog do posljednjeg. Ne mislim na posljednjeg prema rezultatu koji su postigli, nego prema broju cipele [smijeh]. Izvanredni stoga što su skupili hrabrost i uspjeli se motivirati da istupe iz prosječnosti, da pokažu svoju kreativnost, da riskiraju i koju kritičnu ocjenu koju mogu dobiti, no sve je to važan dio njihova procesa rasta. Svakako su takvi studenti, i njima slični pojedinci, oni na kojima će se graditi budućnost. Više-manje se vidjelo da imaju dobre ideje, želju i interes da se one realiziraju, no vidjelo se i to da im nedostaje znanje i iskustvo u pripremi i razradi ideje, u pripremi 'plana' realizacije projekta, a često i u tome kako prezentirati projekt odnosno uvjeriti slušatelja da je baš njihov projekt 'pravi', odnosno da se isplati u njega ulagati. Ali sve se to može nadoknaditi, važno je samo da se ide dalje sa sličnim inicijativama