Ulaskom u punopravno članstvo Europske unije,Hrvatskoj se otvorila mogućnost korištenja sredstava iz Europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova, iz kojih naša zemlja do 2023. ima mogućnost povlačenja više od 10 milijardi eura bespovratnih sredstava. No, osim dobrog projekta koji mora zadovoljiti zahtjeve Europske komisije i tijela u sustavima upravljanja i kontrole, najveći problem za većinu poduzetnika, posebice onih mikro, malih i srednjih (MSP), jesu izvori financiranja. Naime, EU samo u izuzetnim slučajevima financira projekt MSP-ova u njegovoj 100 postotnoj vrijednosti, već se najčešće radi o bespovratnoj potpori koja iznosi između 40 i 80 posto vrijednosti projekta, a što znači da investitor mora sam osigurati ostatak novca do zatvaranja financijske konstrukcije projekta. Isto tako, ESI fondovi u pravilu ne pokrivaju troškove projekta unaprijed, nego je češća situacija da se osiguravaju retrogradno.
Kako se uglavnom radi o projektima veće vrijednosti, jasno je da MSP-ovi sami teško mogu iz vlastitih izvora namaknuti vlastito učešće, odnosno premostiti financiranje u razdoblju dok ne stigne odobreni EU novac. Nadalje, investicija se sastoji od tzv. prihvatljivih i neprihvatljivih troškova projekta. Prihvatljivi troškovi su oni troškovi u projektu koje je moguće financirati iz ESI fondova, a neprihvatljivi su oni koji su neophodni za provedbu investicije, ali koje EU ne priznaje.
