Sukladno stavu Visokog trgovačkog suda RH u odluci Pž-7544/2013 činjenica insolventnosti i okolnost da je u tom razdoblju, sklapanjem Ugovora o cesiji, tuženikovoj tražbini dao prednost pred tražbinama ostalih vjerovnika koje su dospjele na naplatu prije tuženikove tražbine, ne znači da je na strani dužnika (tužitelja) postojala namjera oštećenja vjerovnika kao posebna pretpostavka pobojnosti iz čl.131. SZ-a.

Za postojanje namjere potrebna je svijest i volja za oštećenjem vjerovnika koja ovisi o dužnikovom subjektivnom stavu prema cjelokupnom stanju stvari (njegovom gledištu insolventnosti, cilju i svrsi poduzete radnje i dr.).

Tuženik je tijekom postupka osporio da je na tužiteljevoj strani postojala namjera oštećenja, navodeći da je tužitelj predmetnu pravnu radnju poduzeo isključivo u cilju plaćanja manjeg dijela ranijeg duga kojega je imao prema tuženiku s naslova prodane robe, a sve kako bi tuženik tužitelju omogućio daljnju isporuku cestovnograđevinskog materijala i lož-ulja nužnih za nastavak tužiteljeva poslovanja.