Nekad ga se naziva prvim kompletno pametnim gradom na svijetu, ponekad prototipom urbane zajednice budućnosti, najčešće eksperimentom, dok je originalno zamišljen kao poslovni centar Jugoistočne Azije. Riječ je, naime, o gradu Songdu u Južnoj Koreji, smještenom šezdeset kilometara zapadno od Seula u općini Incheon, odnosno projektu vrijednom između 35 i 40 milijardi američkih dolara u kojem ne postoje kontejneri, kamioni niti otpaci na ulici. Ipak, oko jednoga se svi slažu, a to je da se radi o megapolisu građenom po uzoru na Manhattan i Veneciju, no prema konceptu održive urbanizacije i s uporištem u održivom rastu kao prioritetom. 

Bez kontejnera i kamiona
Ono što blogeri i pustolovi obično prvo navode kada pišu o ovom gradu, pa je uostalom po tome i postao poznat, veliki je podzemni sustav prikupljanja otpada koji eliminira kamioni za smeće na ulicama koji prazne kontejnere.  Usisnim se cijevima smeće prikuplja direktno iz stanova i poslovnih prostora, nakon čega se i automatski sortira, pa reciklira ili pali, i to je jedan od prvih takvih složenih sustava u svijetu. Inovacije su, zapravo, na svakom koraku – kuće su s vlasnicima povezane pametnim telefonima, grad obiluje stanicama za punjenje električnih automobila, voda se reciklira (plan je do 2020. godine ponovno iskoristiti i do 40 posto vode) te koristi u sanitarnim čvorovima čime se sprečavaju gubitci pitke vode, dok su biciklističke i pješačke staze ispresijecale čitav grad.

Korak dalje Songdo je otišao zahvaljujući obilno diljem grada postavljenim senzorima podataka koji kontinuirano prikupljaju informacije o gradskoj potrošnji vode, energije i prometa. U konačnici, takvom opreznom potrošnjom, prilagođenom građevinom te dijelom zahvaljujući činjenici da još nije sasvim naseljen, Songdo proizvodi tek jednu trećinu emisija stakleničkih plinova 'običnog' grada njegove veličine. Snažno se osjeti, kažu oni koji su bili, i partnerstvo graditelja Songdoa s tvrtkom Cisco Systems, proizvođačem većine mrežne opreme Silicijske doline, koje je rezultiralo uvođenjem sustava za trenutnu audiovizualnu komunikaciju između stanovnika. Grad je koncipiran tako da se neki oblik javnog prijevoza nalazi na 12 minuta od svake kuće ili zgrade jer su pri planiranju gradnje u obzir uzeli tzv. psihološku barijeru od 12 minuta za udaljenosti nakon koje se ljudi odlučuju da će taj put ipak prijeći osobnim automobilom.

Ideja za utopijski i futuristički grad došla je iz dugogodišnjeg javno – privatnog partnerstva njujorške tvrtke i inicijatora Gale International, korejskog POSCO E&C-a i državnog Incheon Metropolitan Cityja. Nekoć močvarno područje koje je korejska vlada 2001. godine prekrila s 500 milijuna tona pijeska kako bi izgradila poslovnu četvrt u blizini međunarodne zračne luke danas je grad sa svim pripadajućim obilježjima. Ili bi barem to mogao biti – poneki mediji posvećeni tematici pametnih gradova Songdo su proglasili neuspjehom jer u svojoj trenutnoj varijanti ima upola manje stanovnika nego je inicijalno zamišljeno. Britanski je BBC prije nekoliko godina dojavio da je još uvijek tek manje od 20 posto komercijalnih prostora u Sondu našlo svoje vlasnike te da su ulice, kafići, trgovački centri i dalje prazni, dok ga National Public Radio (NPR) iz Washingtona naziva i 'neuspjelim tematskim parkom'.

Zamjeraju mu i da veći broj investitora i inozemnih tvrtki nije uspio privući s obzirom na udaljenost od Seoula sat i 45 minuta vožnje, od Šangaja sat i pol, Tokija dva sata, a od Hong Konga tri i pol – što je za dnevne migracije popriličan trošak vremena. S druge strane, zagovornici Songda pak tvrde da je upravo jedna od njegovih najvećih prednosti to što je od zračne luke Incheon International udaljen tek 18 minuta jer se s te točke onda može uputiti u bilo koji drugi kraj svijeta.  Sve u svemu, za pretpostaviti je da dio svoje ipak postignute privlačnosti, posebice se to odnosi na mlade ljude i obitelji, Songdo duguje rasprostranjenosti širokopojasnog interneta (čak i u podzemnoj željeznici) i prisustvu velikog broja obrazovnih institucija, kao i činjenici da njegova infrastruktura uključuje i 40 posto zelenih površina. Iako obiluje zgradama futurističkog izgleda, stvorena je skladna kombinacija tehnologije i prirodnog okoliša, pišu posjetitelji na svojim blogovima. 

Kao kulisa Gangam Styleu
No prednostima unatoč, Songdo se trenutno nalazi na oko 60 posto planirane infrastrukture i zgrada, a puni kapacitet od 200 – tinjak tisuća ljudi planira se dosegnuti kroz nekoliko sljedećih godina. \Čak se i tako 'praznjikav' ima svoje poklonike koji ga cijene zbog manjih gužvi na cestama i ulicama (za razliku od primjerice Hong Konga), a poslužio i kao kulisa za snimanje nekolicine scena jednog od poznatijih spotova posljednjeg desetljeća, onog za pjesmu Gangam Style južnokorejskog pop izvođača Psyja, do sada pregledanog tri milijarde puta.