Sukladno stavu Vrhovnog suda RH u odluci Rev 1519/09 nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću – ni redovnom niti izvanrednom, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo (u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZV-a) ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine, za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

U konkretnom slučaju, s obzirom da je tužitelj znao ili bar morao znati, odnosno s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati utuženu nekretninu.

Dakle da mu ne pripada pravo na posjed prijeporne nekretnine ili da ta nekretnina iako je posjeduje nije njegova, a sve imajući na umu da je svo vrijeme njezina posjedovanja tuženica u zemljišnim knjigama bila upisana kao njezina vlasnica – a za njega je vrijedilo načelo javnosti i povjerenja zemljišnih knjiga, te da je imao razloga provjeravati zemljišnoknjižni upis – jer je posjed nekretnine stekao od tuženice, a u svakom je slučaju morao znati da tu nekretninu nije kupio ili stekao u postupku eksproprijacije ili izvlaštenja – i znao je da tu nekretninu tuženica i nakon 1984. koristi "na način da je na njoj rušila drveće i drugo raslinje", tužitelj, sve da je i vršio posjed te nekretnine u vremenskom slijedu od 1984. nije bio u smislu istaknutih odredaba pošten posjednik prijeporne nekretnine – i nije je slijedom toga ni mogao steći dosjelošću.