Hrvatska iz godine u godinu broji sve više hotela, što znači da svake godine treba na desetke ili stotine novih zaposlenika u svakom od njih, ovisno o tome koliki su. A jedno od zanimanja koje se uvijek traži i vrednuje jest ono konobara u hotelskom restoranu. Pritom nije riječ o klasičnom konobaru jer kad se u ponudi nalaze polupansioni ili puni pansioni, švedski su stolovi glavna ponuda, što znači da ljudi sami biraju što će jesti i sami se poslužuju.

Konobari su pritom više kao osoblje koje se brine da ničega ne nedostaje i da je sve čisto. Ili da poslužuju toplu hranu koju ljudi ipak ne mogu sami. Dakle, u samim hotelskim restoranima konobari ne rade na klasičan način kao u restoranima, ali to ne znači da im je posao lakši. Odgovornosti je mnogo, gužve su konstanta i u pogonu ste praktički cijeli dan, uz pauze od nekoliko sati između obroka koje treba poslužiti. Samo, mnogo je i prilika za napredak.

– Voditelji hotela ili restorana, ako je riječ o većem hotelu, konstantno prate situaciju. Gledaju tko se "šverca", a tko radi i kako radi. Osmijeh na licu je neizostavan i pravilo da je gost uvijek u pravu vrijedi apsolutno stalno. Oni koji sve mogu odraditi kako treba dobiju priliku za zaposlenje kroz cijelu godinu, ali i da rade poslove koji su fizički manje zahtjevni – započela je 26-godišnja Julijana Horvat iz Zagreba, koja je završila Trgovačku školu u Zagrebu.

Komunikacija kao vrlina

Zaposlena je u turističkom sektoru već osam godina i još uvijek uživa.

– Trenutno sam u jednom većem zadarskom hotelu, odgovornost je na višoj razini nego prije pa mi izazova ne nedostaje. Preporučio me bivši šef na temelju svega što sam pokazivala kroz svoj rad. A radila sam sve, od pomaganja u kuhinji do rada u restoranu. S vremenom sam dobila priliku dočekivati i ispraćati goste iz restorana, ali i posluživati pića. To je ono što zapravo svi mi koji smo bili u hotelskom restoranu najviše želimo – govori Julijana.

Naime, poznato je da pića nisu besplatna pa ukoliko ih gost naruči na licu mjesta, mora i platiti, što ostavlja mogućnost za dobivanje napojnica. Naravno, nije samo to razlog zašto takva pozicija jest toliko atraktivna.

– Manje je fizički naporno gurati kolica od jurnjave po cijelom restoranu, ali i brže prođe vrijeme jer dobijete priliku za razgovor s gostima. A to je jedan od omiljenijih dijelova posla, barem meni. Jer, kad biste dobili priliku u samo dva do tri sata komunicirati s ljudima iz deset ili više različitih zemalja – pita se uz širok osmijeh Julijana pa nastavlja:

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

– Doživjela sam da ljudi pitaju za mene pa mi sami prilaze, žele da ih poslužim, pitaju me za savjete o tome što posjetiti, gdje se ići okupati. To mi je iznimno priznanje. Nije da se za to treba previše truditi, samo prilikom posluživanja ljude kratko upitate otkud su, kako im je, a kad ih vidite drugi dan pitate zabavljaju li se, jesu li zadovoljni, date im do znanja da ste ih upamtili. Srećom, dobro pamtim lica.

Marljivost je na cijeni

Na upit o tome tko su joj najdraži gosti, nije dvojila ni sekunde.

– Ma susjedi Slovenci! Uvijek su nasmijani, pristupačni, sve žele isprobati i čine se jako zabavni. Nije da su drugi nešto lošiji, ali kad već pitate o tome tko su mi najdraži morala sam nekoga izabrati. Evo, baš sam nedavno imala jedno sjajno iskustvo s njima. Obitelj od pet članova požalila se da nema što raditi dok nije lijepo vrijeme pa sam im ponudila posuditi svoj Pictionary. Prihvatili su i drugi dan mi ga vratili, rekli da su si kupili svoj jer su se sjajno zabavili. Ponudili su me i ugostiti kod sebe u Kranju, možda i prihvatim poziv ove jeseni – priča Julijana.

Njeno iskustvo odiše pozitivnom energijom jer to što radi koristi da bi upoznavala ljude i izvlačila maksimum iz onoga čime se bavi. No, uz to je realna.

– Nemam baš nekih posebnih savjeta. Mislim, iz mog iskustva mogu svakome reći da se okušaju u poslu koji im se ponudi u turizmu, to je lijepo iskustvo. Može biti teško, može vas sve boljeti, ali zaspat ćete s osmijehom na licu i jedva čekati ono što donosi sutra. Prema svemu što sam doživjela, cijenit će vas se ako ste marljivi te pokazujete inicijativu i interes za ono čime se bavite. Bez toga ništa – zaključuje 26-godišnja Zagrepčanka.