Prema grubim procjenama, više od 65 posto servisa za automobile u Srbiji radi nelegalno, piše Politika. U garažama i adaptiranim prostorijama automehaničari rade bez ikakvih obveza prema državi, dok prema klijentima vrijedi usluga na riječ. Kada se popravlja automobil u takvom nelegalnom servisu, čak i kada je riječ o majstoru koji godinama održava vozilo, popravak je bez jamstava i računa. Nelegalni automehaničari dijelove za vozila nabavljaju u veleprodajama, koje im prodaju za gotovinu, bez fakture i ispod tezge, kao i brzom poštom jer je svima je u interesu zarada, pa i veleprodaje zatvaraju oči.

Nitko ih ne štiti
Srpska Komisija za zaštitu konkurencije nedavno je objavila izvještaj i opomenula legalne proizvođače, distributere i ovlaštene servisere da pregledaju ugovore, jer u njima ima klauzula koje mogu dovesti do povrede konkurencije.  Svi koji su dobili obavještenje od antimonopolske komisije pozdravljaju tu akciju, ali tvrde da ugovorima ništa ne nedostaje. I ono što bi bilo sumnjivo jedini je način da se zaštite od nelojalne konkurencije, budući da ih država nije u stanju zaštiti, tvrde. Tako, zamjena kvačila na Puntu kod lokalnog automehaničara bez registriranog obrta stoji 150 eura (100 dijelovi i pedeset "ruke").

Isti popravak u registriranom servisu stoji 21.000 dinara (oko 171 euro). Skuplja je samo usluga i za razliku od prvog majstora gdje vlasnik vozila dobije uslugu "na riječ", u legalnom servisu kupac, osim računa stječe i pravo na garanciju do tri godine. Predrag Gordić, predsednik Nezavisnog udruženja Auto-servisi Srbije, koje okuplja oko 140 registriranih servisa, kaže za Politiku da ne postoji gospodarska grana koja je opterećena kao popravak automobila. "Sastajali smo se s nadležnim inspekcijama i ukazivali na ovaj problem.  Posljednjih nekoliko godina su čak i oni servisi koji su plaćali paušalni porez, vidjevši da ovi koji rade 'na divlje' nemaju nikakvih problema i da ih nitko ne kontrolira, masovno odjavljivali obrte i nastavljali raditi na crno. Sve ukazuje na to da država nema model da to riješi", kaže Gordić.

Komisija za zaštitu konkurencije analizirala je ugovore više proizvođača i uvoznika, s ovlaštenim distributerima i serviserima, velikih i malih, kako bi stekli potpunu sliku tog tržišta. Zaključili su da bi se pojedine odredbe ugovora mogle smatrati restriktivnima, posebno kada je riječ o cijenama i ograničenjima za dilere da za sve popravke izvan jamstvenog roka koriste samo dijelove proizvođača koje nabavljaju isključivo od njih. Serviseri kažu da su nakon upozorenja Komisije provjerili ugovore i da se ne slažu s time da ima spornih klauzula budući da rade transparentno i da postoji mogućnost provjere. I oni kažu da je veliki problem nelojalna konkurencija s kojom se ne mogu izboriti.

Dijelovi iz Turske i Kine
"U autoindustriji ne postoji izravna sprega između proizvođača, prodavača i prodavača dijelova, u kojima se narušava konkurencija na račun potrošača. Nema tog proizvođača koji će prodavaču reći da će vozilo ili dijelove prodavati po toj cijeni. Teritorijalno ograničenje također ne postoji, postoji na taj način da nećete otvarati deset prodajnih mjesta u jednom gradu jer ćete konkurirati jedni drugima", kaže Milan Vukasović, predsednik Asocijacije uvoznika novih automobila i dijelova pri PKS-u.

Prema njegovom mišljenju, veći problem je sivo tržište s kojim se ne mogu izboriti, ne samo oni nego svi koji rade legalno, koji plaćaju poreze državi i podložni su kontrolama. Veliki je problem i niži standard u Srbiji, pa se vozači zbog nižih cijena opredjeljuju za neovlaštene servise. "Kod nas ljudi kupe dobar auto, ali neće ga održavati. U redu je da kupuju neke nefunkcionalne dijelove poput branika, odbojnika, ali funkcionalni dijelovi mogu ugroziti i sigurnost", kaže Vukasović. Nelojalna konkurencija su im autodijelovi koji stižu iz Turske i Kine, ali na tržištu ima i dijelova koje proizvode renomirani proizvođači, ali za takozvanu drugu ili treću ugradnju.