U Srbiji se osigurava najviše 15 posto obradivih površina, a najmanje se, kako kažu u osiguravajućim kućama, osiguravaju njive s ratarskim kulturama, dok su voćarski i povrtlarski nasadi nešto bolje zaštićeni policama, dok najviše svoju imovinu osiguravaju stočari.

"Nisam dosad osiguravao svoje usjeve, ali kako stvari stoje morat ću početi jer su suše sve češće, a ima i dosta tuče. Raspitivao sam se, i čujem da ima dosta dobrih paketa, koji između ostalog i podrazumijevaju zaštitu od pada cijene, što bi nama ratarima posebno dobro došlo", kaže Mirko Jovanov, ratar iz Pačira, koji uz pšenicu na svojih 40 hektara oranica najviše uzgaja soju i suncokret. Voćar Mile Jelić iz Slankamena, kaže da on svoja tri hektara pod jabukama i breskvama redovito osigurava.

"Nije to baš ono što sam želio, već sam uzeo kredit koji je podrazumijevao i osiguranje nasada. Kasnije sam s tim nastavio, tako da sada redovno uplaćujem. Srećom, nisam dosad imao prilike iskoristiti prednosti osiguranja. Štete još uvijek nisam imao", kaže Jelić.  Nemanja Beljanski, direktor Sektora za osiguranje poljoprivrede u Generali osiguranju Srbija, objašnjava kako kultura osiguranja u Srbiji još uvijek nije na razini razvijenih zemalja.

"Poštujući tržište Generali osiguranje je uvelo inovativan pristup i u stočartvu. Ponudili smo premium osiguranje. Riječ je o osiguranje od svih rizika.  Jedini smo zasad u području zemljoradnje koji nude osiguranje od suše, a također i osiguranje od pada cijene, odnosno smanjenja dobiti", objašnjava Beljanski. "U Srbiji se trenutno osigurava najviše 15 posto obradivih površina, a u svijetu je taj postotak 50, pa i 80 posto

. Pristup bi se trebao mijenjati, jer osiguranje u agraru ima dobru potporu državnih organa. Ovisno o vrsti, subvencionira se i do 45 posto, tako da su troškovi poljoprivrednika, kada se zna kolike štete mogu biti ako ne osiguraju usjeve, vrlo mali", kaže Beljanski.  Prema njegovim riječima, najviše se osigurava najskuplje i najosetljivije nasade, prije svega voćarske i povrtlarske. Kod ratara, osiguranje najviše koriste veliki sustavi. Cijena osiguranja je oko dva posto od ukupne vrijednosti proizvodnje, ali uz 40 posto subvencija stvarni trošak je tek 1,2 posto uroda.