Prije negoli je Vlada i poslala Europskoj komisiji Nacionalni program reformi, pod veliko su pitanje došli tempo i rokovi mjera čija je provedba predviđena tijekom ove godine.

Prema tom dokumentu, u okviru revidiranja sustava određivanja plaća u javnoj upravi i službama do srpnja su se trebale zgotoviti analize složenosti radnih mjesta i modeli ocjenjivanja i procjena učinkovitosti kako bi se nacrt zakona o plaćama pripremio do kraja godine. U sustavu zdravstva za lipanj je najavljena snimka stanja i izrada prijedloga funkcionalne integracije bolnica te modela boljeg upravljanja i organizacije nezdravstvenih usluga.

Sredina godine zacrtana je i za odluku o proširenju broja korisnika središnje javne nabave, Zakon o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu RH… Doduše, raskorak planova i provedbe reformi imali smo u nas i za stabilnih vlada, pa je pitanje bi li ovaj put bilo drukčije da se nije dogodio raspad vladajuće koalicije – koji su mnogi predskazivali još jesenas, a iznenađujući je bio tek način na koji se to prošli tjedan odvilo.  

Upitno je i hoće li do nove saborske većine HDZ doći preslagivanjem ili ubrzo nakon lokalnih slijede još jedni prijevremeni parlamentarni izbori. Ono što se čini posve izvjesnim je proceduralno nadmudrivanje. U prvom redu oko rasporeda glasovanja o (ne)povjerenju. Uz dvije takve inicijative (za ministra Zdravka Marića, a potom i potpredsjednicu Vlade Martinu Dalić) koje je ponajprije u funkciji lokalnih izbora pokrenuo SDP, a prigrlio Most, tu je od petka i ona za opoziv predsjednika Sabora Bože Petrova, za što je HDZ ekspresno sakupio 79 zastupničkih potpisa.

No, neki smatraju i da bi Most sa svojim šefom Sabora "preko reda" mogao progurati i četvrtu, o nepovjerenju Vladi. Preslagivanjem se gubi manje vremena i jeftinija je opcija od novih izbora, tvrde protivnici novih izbora. To, međutim, nije tako jednoznačna računica. Jer, preslagivanje po svaku cijenu znači tek tanku glasačku premoć i/li labav savez koji bi svako malo bio na kušnji.