Dajem plaće šankerima i kuharima od 5100 do 8600 kuna, smještaj, hranu i svejedno ih ne mogu naći. Nedavno sam uspio naći pomoćnog kuhara, prijavio ga, ali nakon dva dana čovjek je dobio poziv iz Irske i otišao. Iste probleme ima i građevina. Ušao sam u investiciju proširenja objekta, dao unaprijed 7000 eura, a firma koja mi je počela raditi, usred posla ostala je bez radnika.

Otišli su u Njemačku. Ako se tako nastavi, odnijet će nas vrag. A dogodine će biti još gore – ogorčen je stonski ugostitelj Jozo Barović. Ugostiteljima na kontinentu nije ništa bolje. Štoviše, za razliku od svojih jadranskih kolega, nemaju ni nadu da će im skora sezona pokriti rastuće troškove i PDV presiju od maksimalnih 25 posto, piše Večernji list.

– Restorani se zatvaraju, tri dobra prestala su raditi samo u Međimurskoj županiji. Sve manje je gostiju koji u restoranima slave neke obiteljske prigode, tvrtke više izdatke za reprezentaciju ne mogu knjižiti u troškove, pa je manje i poslovnih skupova. Kupovna moć ne raste i mi ne možemo dizati cijene, a izdaci nam itekako rastu.

Recimo, tvrtka s godišnjim bruto prometom od oko dva milijuna kuna, sad samo na PDV daje 250.000 kuna više nego prije dizanja tog poreza. S ovakvim PDV-om ne možemo ni radnike bogzna kako platiti. Prosječan kuhar kod nas može dobiti oko pet tisuća kuna, a 50 kilometara dalje, u Austriji, 8500 kuna.

I još je bliže kući nego da se zaposlio u Zagrebu – kaže čakovečki ugostitelj Marijan Martinjaš. Manjak radne snage muči i zagrebačke ugostitelje. Recimo, ugostiteljsko poduzeće koje je još lani zapošljavalo 110 ljudi, sad je spalo na samo pedesetak zaposlenih.

Cijeli članak pročitajte ovdje.