Slučaj ministra znanosti Pave Barišića, navodnog plagijatora, podsjetio je na učestalu zlouporabu tuđeg intelektualnog rada. I dok se u Barišićevu slučaju može govoriti o eventualnoj krađi u svrhu etabliranja u znanstvenoj zajednici, prepisivanje se nerijetko koristi i puno prizemnije,  primjerice za izvlačenje novca iz državnih tvrtki.

 Poslovnom dnevniku obratili su se poduzetnici s idejom kako riješiti taj problem – predlažu nabavu softvera koji bi, uz odgovarajuću bazu podataka, mogao prepoznavati ulomke prepisane iz tuđih radova, čime bi se spriječila njihova zlouporaba. Kako neslužbeno doznajemo, inicijativu podržava i Vlada RH. Na riječkom je sveučilištu  još 2014. uveden američki Turintin, sustav za otkrivanje plagijata koji koristi 15.000 institucija. Turnitin  traga za neoriginalnim materijalom, uspoređujući pomoću algoritama tekst s onima u bazama podataka.

Antiplagijatorski klaster? 
Softver za prepoznavanje tekstova, i to novinarskih, razvijao je zagrebački Presscut. Taj je projekt iniciralo Društvo za zaštitu autorskih prava novinara (DZNAP), koje pokušava stati na kraj praksi međusobnog prepisivanja. "U našoj bazi je 34 milijuna tekstova. Već godinama stvaramo digitalizirani arhiv iz domaćeg tiska i s internetskih portala. Bilo bi ga dobro povezati s bazama znanstvenih radova kao što je, primjerice, Hrčak. Ako tih  nekoliko domaćih institucija koje se bave arhiviranjem digitaliziranih tekstova povežemo u klaster i posvetimo se otkrivanju plagijata, vjerujem da bi projekt financijski pomogla i EU", rekla nam je Jasmina Garaj Golubiček, direktorica Presscuta.

Suradnja na razvoju tog softvera prestala je nakon što je DZNAP napustio njegov osnivač, slobodni novinar Ivica Grčar, kojeg smo također pitali kako zaustaviti plagijatore.  "Prepisivačina je uvjetovana time što živimo u zemlji u kojoj je institucijama sustava najvažnije spriječiti samomisleće u  objavi mišljenja koje nije u funkciji vladajućeg. Zato je stalno na udaru autorsko pravo. Vladajući nameću za ministre (primjerice, znanosti) plagijatore koji prepisano interpretiraju na vlastodršcima lojalni način. Plagijatori su im pogodni jer su podložni ucjenama i moraju biti poslušni. 

Oporezivanje znanstvenika
Blagonakloni odnos vlasti prema prepisivanju vidi se i po stalnom pritisku na autorske honorare, primjerice, pritiscima Porezne uprave da se visokim porezima oporezuju honorari profesora i znanstvenika za tekstove u časopisima jer bi, tobože, te članke trebali pisati za plaće u redovnom radnom odnosu", kaže Grčar. Tvrdi da "prepisivačinu potiče i problematično hrvatsko sudstvo svojim apsurdnim presudama."  

"Podsjetio bih na pravomoćnu presudu trgovačkog suda, nadležnog za autorska prava, u postupku u kojem je dokazano da je stručni članak o 'detektoru laži' u biltenu MUP-a plagiran iz časopisa američke policije. Amerikancima je dosuđena odšteta od 12.000 kuna, čime je sud uputio javni apel da se masovno prepisuje. Teško je boriti se protiv prepisivačine, jer i većina medijskih djelatnika prepisuje pa ne žele da se javnost o tome obavještava. Zato je predsjednik nadležnog tijela vlasti koje se usudilo ukazati na činjenicu da je ministar znanosti plagijator, morao podnijeti  ostavku, a ministar plagijator ostao je na vlasti", zaključuje slobodni novinar Ivica Grčar.