Zanimljiv je i vrlo rječit ples države s domaćim mirovinskim fondovima. U zadnjih 15-ak godina koliko postoje i u njih se slijevaju milijarde doprinosa hrvatskih radnika, puno toga smo mogli iščitati iz te interakcije. Primjerice, škripe li javne financije do razine pucanja, treba li peglati javni dug i kreditni rejting, ili možda spašavati državne tvrtke.
Svaki puta bilo je jasno da politika buduće mirovine i naglasimo, osobnu štednju građana, smatra samorazumljivim izvorom za provedbu političkih odluka. Ono što je jasno kao dan, jest da ih država malo tretira kao ključne institucionalne ulagače čijih je 84 milijarde kuna u portfelju strateški resurs ekonomije i budućnosti održivosti mirovinskog sustava, a malo prema potrebi kao bankomat koji može suptilno pritiskati i navoditi na svoj mlin regulatornim rješenjima.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Mol?
25% prema 75% glasova? Svakom glasu (glasaču) na njegovu savjest.
Uključite se u raspravu