U Hrvatskoj dosad neviđen uspjeh koji je ostvarila crowdfunding kampanja Nenada Bakića, koju smo mi u Poslovnom kolokvijalno nazavli "STEM revolucija", zaslužuje velike pohvale i otvaranje što više medijskog prostora. Ne zato što je riječ o medijima uvijek zanimljivom ulagaču i poduzetniku Nenadu Bakiću, niti zato što je toliko važan iznos prikupljenog novac, već zato što je to jasna borba za budućnost naše djece.

U državi čiji je društveni prostor već više od sto godina opterećen, i možemo slobodno reći zagađen prošlošću, bilo kakva inicijativa koja nosi pogled u budućnost zaslužuje svaku vrst podrške. Naime, ulaganje u obrazovanje jedno je od temelja uspjeha bilo kojega društva, a time i njegovog gospodarstva. Sve razvijene države svijeta toga su svjesne, a sve velike i uspješne korporacije, one o kojim počesto govorimo s divljenjem, a o njihovim čelnicima snimaju igrane filmove, već godinama posebnu pažnju posvećuju obrazovanju svojih zaposlenika i ulaganju u istraživanje i razvoj. Ima takvih kompanija i u Hrvatskoj, uostalom jedan od njih nedavno je organizirala i konferenciju po nazivom Znanje u fokusu.

Talentirani odlaze
Znanje je ono što bilo kome, bez obzira je li riječ o kompaniji, državi ili pojedincu donosi komparativnu prednost i ono što ih čini brojem jedan u odnosu na ostale konkurente. I nekako se čini da svi to znaju. Međutim, stanje u Hrvatskoj u ovom trenutku po tom pitanju je više nego loše. Iako smo dospjeli na Bloombergovu ljestvicu 50 najinovativnijih država našli smo se u situaciji da već drugu godinu zaredom padamo na tom istom popisu. Ušli smo u odabrano društvo i umjesto da nam je to bio motiv za napredak i razvoj mi dvije godine zaredom gubimo pozicije. Razlog tome je nesustavnost naših vladajućih elita i donekle nedostatak jasne vizije razvoja društva i gospodarstva.

Neizravno to je i isti razlog zbog kojeg talentirani pojedinci napuštaju državu. U tom svjetlu inicijativa Nenada Bakića zasluženo plijeni veliku pažnju, ali da bi stvari bile paradoksalne (kako kod nas obično i jesu) jednako precizno kao skalpel ukazuje na jad i čemer u koje se nalazimo kada borba za budućnost naše djece ostaje samo na pojedincima koji imaju dovoljno volje i snage da se za tu budućnost bore.

Naši političari i svi ostali kojima su u ovom trenutku usta puna domoljublja kada pričaju o Ini, strateških pitanja kada govore o Hrvatskoj elektroprivredi i sl. trebali bi stati i dobro se zamisliti. Pitanje bi trebalo glasiti: Nastavimo li s obrazovnim i istraživačkim razvojem na način na koji to sada činimo kome mi u stvari ostavljamo Inu i HEP? Za koga se mi to borimo kako bi zadržali strateški važne kompanije i prirodne resurse kojima raspolažemo. Iz gore navedenog dalo bi se zaključiti kako će talentirani i tako otići.

Bez jasne strategije
Ako nastavimo putem kojim idemo kada je u pitanju naše obrazovanje – bez strategije i uz političku obojenost, onda će čuvanje strateških resursa biti samo za rijetke, one koji su imali sreće ući u Bakićev STEM program. A što je sa svima ostalima? Hoće li oni u konačnici biti nekonkurentni plagijatori? Inicijativa Nenada Bakić dobar je putokaz i vrlo glasan poziv na buđenje. To je zvono koje moramo čuti svi i možda i posljednji trenutak da se vladajuće elite priključe ozbiljnom promišljanju naše budućnosti. Možemo se barem nadati da su čuli poziv.