U sklopu konferencije Budućnost zdravstvene industrije održana je panel diskusija na temu Europski putokazi u izradi hrvatskih kliničkih smjernica. Naime, smjernice predstavljaju preporuke usmjerene ka optimiziranju skrbi za pacijenta, odnosno procjenu koristi i štete alternativnih oblika skrbi, a koje igraju važnu ulogu u podizanju razine kvalitete zdravstvene usluge. Postavlja se pitanje zašto se njihova implementacija, kao i razina obligatnosti, razlikuje među europskim zemljama ali i na globalnoj razini kao i koji je model najprihvatljiviji za hrvatsko zdravstvo. Panelisti su upozorili da više nije pitanje trebaju li nam smjernice ili ne, već da se treba pozabaviti načinima njihova uspješnog korištenja.

Predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora, Željko Krznarić, smatra da prepisivanje i prenošenje tuđih modela ne dolazi u obzir. "Lako je iščitati metodologiju, ali za ozbiljan pristup u pisanju i korištenju smjernica ipak je nužan trening naših ljudi. Želimo osnovati centar izvrsnosti koji će zaposliti mlade kompetentne ljude koji će se baviti pisanjem smjernica, ali takvo što iziskuje poprilične troškove", poručio je Krznarić. Dodaje i da su takvih postupci neophodni jer suprotno ponašanje dovodi do kaosa s informacijama i tehnološkim dostignućima. Potreba za izradom smjernica postoji, zaključio je, te dodao da će intenzivirati suradnju s međunarodnim institucijama kojima bi se mogle sanirati i prisutne financijske prepreke. "Smjernice, a time racionalnija dijagnostika i terapija osigurat će i veću dostupnost liječničke njege širem krugu pacijenata, a ušteđena sredstva možemo usmjeriti u daljnji razvoj", zaključio je.

S druge strane, Miran Cvitković, predsjednik povjerenstva za ostale liječničke djelatnosti Hrvatske liječničke komore, smatra da je konsenzus najvažnija karika u kreiranju i implementacije smjernica. "One nisu medicina, bar ne cjelovita, i njihova je primarna svrha usmjeravanje i pomoć. Postavlja se i pitanje trebaju li one biti obvezujuće i koliko duboko u zakonske akte smiju zalaziti? Svjedočimo i prekomjernom normiranju naših postupaka od strane prava, stoga smatram da bismo se protiv toga trebali boriti a ne dodatno inzistirati", kaže Cvitković. Dodao je da propisana obveza slijeđenja smjernica, kada postane obligatorna, ne mora nužno biti i provediva, a niti utemeljena u praksi. Smjernice bi, kaže, trebale donijeti širinu u radu liječnika a ne ih dodatno ograničavati. "Hipernormiranju medicine se protivim, posebice osiguravateljskim kućama koje bi mogle unaprijed određivati širinu posla liječnika", kaže.

Što manje sudionika radi na izradi smjernica, one su kvalitetnije, a iskustva zemalja s razvijenim sustavom kliničkih smjernica mogu biti korisna za daljnje podizanje njihove kvalitete i u Hrvatskoj, smatra Ana Marušić, profesorica anatomije i voditeljica Odjela za istraživanja u biomedicini i zdravstvu pri na Medicinskom fakultetu u Splitu. Dodala je da unutar medicinske znanosti postoje šarolike situacije po pitanju korištenja smjernica, naročito jesu li obvezujuće ili tek eksterni model pomoći pri radu liječnika. "Nama nedostaje dosta toga da bismo smjernice implementirali u zakonski okvir, poput modela sustavnog praćenja i evaluacije njihove primjerne. Trebali bismo gledati transparentnost smjernica, po čemu naše smjernice zadovoljavaju, ali na kriteriju metodološke strogosti – padaju", dodala je Marušić. Naglasila je i da su smjernice jedno od oruđa u radu liječnika koje ne ograničava njihovu slobodu već pomažu usustavljivanju i sigurnosti onoga što rade u praksi. "Govorimo samo o jednom aspektu, a to je kako napraviti smjernice, dok je pred nama jako puno različita posla", dodala je Marušić.

Smjernice kao program izuzetne važnosti unutar kojeg će se liječnicima omogućiti da sustavno prate i u svakodnevni rad implementiraju nova dostignuća u medicini, vidi i Tereza Šarić, direktorica Promeritus savjetovanja. "U posljednjih 15 godina bilježimo velike promjene u konzumaciji zdravstvenih usluga kod naših pacijenata. Broj korištenja zdravstvenih usluga drastično je porastao što znači da naša populacija sve više stari te imamo sve veći broj osiguranika na liječenju. U čak 70 posto slučajeva riječ je o kroničnim oboljenjima, odnosno pacijenti su sa svojim prioritetima sami nametnuli standarde zdravstvenom sustavu", komentirala je Šarić. Naši pacijenti, dodala je, trebaju biti ispravno liječeni i treba ih promatrati iz više kutova što smjernice omogućavaju. "Hrvatski pacijenti najviše koriste usluge zdravstvenog sustava iz segmenta bolesti kojima je bol najveći problem. S druge strane, oni u podlozi imaju neprepoznate bolesti poput astme, hipertenzije ili kronične opstrukcijske bolesti pluća", kazala je.

Također, na panelu je, kao jedan od europskih primjera dobre prakse, pojašnjen i djelokrug NICE-a (Nacionalnog instituta za zdravlje i izvrsnost njege), koji na tlu Engleske provodi analizu kliničke isplativosti odabranih novih tehnologija. Zavod je obavezan ocijeniti zdravstvene tehnologija na zahtjev ministarstva zdravstva, a smjernice koje objavljuje primjenjuju se i Sjevernoj Irskoj, Škotskoj te Walesu. Njihove preporuke idu u smjeru pružanja informacija i savjeta vezanih uz prevenciju, dijagnozu, liječenje te dugoročno upravljanje zdravstvenim sektorom. Naglašeno je i da je njihovo mišljenje posebice korisno u područjima osjetljivima na proturječnosti, kakav ubrzani razvoj znanosti jest, pri čemu je najvažnije voditi se dosljednošću.