Porezna reforma jedno je od Vladinih obećanja koje se uporno propituje još od prvih najava, ali u pogledu detalja dosad se u odnosu na ciljeve isticane još u predizborno vrijeme nije mnogo doznalo.

Poput mandatara Andreja Plenkovića, ni ministar financija Zdravko Marić nije se umorio od ponavljanja glavnih točaka i načela u pristupu poreznoj reformi i izbjegavanja ulaženja u detalje prije negoli se oni konačno usuglase i na političkoj razini. I jučer je podsjetio kako je prvi fokus porezne reforme rasterećenje u sustavu poreza na dohodak i dobit, a ponovio je i kako vjeruje da bi cjelovita reforma mogla krenuti s početkom 2017. Uz brzo formiranje Vlade, vjeruje da će biti i vremena za javnu raspravu o poreznoj reformi, pa makar i nešto kraću od uobičajene. Jer, potrebne izmjene niza zakona su više-manje pripremljene, tj. u završnoj su fazi. 

Previše arbitriranja
Uz porezno rasterećenje kroz promjene u sustavu poreza na dobit i poreza na dohodak (tzv. izravnog oporezivanja) za investitore i poslovnu zajednicu barem je podjednako važno pojednostavljenje poreznog sustava. Marić zasad najavljuje tek da se sprema "puno mjera za olakšanje njihova poslovanja te uklanjanje brojnih barijera koje su identificirane na centralnoj i lokalnoj razini". Nedavno je s tim u vezi naveo kako samo u sustavu PDV-a to podrazumijeva više od 20 mjera. Mnogi poduzetnici i menadžeri smatraju kako su u postojećem poreznom sustavu same porezne stope manji problem od kompliciranosti, arbitrarnosti i nedosljednosti u poreznom tretmanu poslovnih događaja.

Jedan od njih je i HSLS-ov ekonomski strateg Josip Budimir, koji kao član Uprave Francka ima dovoljno praktičnog iskustva s poreznim sustavom. Ukratko, mišljenja je da glavni izvor problema za poduzetnike ne leži u samim poreznim stopama. Tako i u oporezivanju dobiti ističe kako bi važnije bilo temeljito redefinirati sustav olakšica kod reinvestiranja dobiti. Zašto bi olakšice vrijedile samo za investiranje u materijalnu imovinu, a za tvrtku kojoj je razvojno važnije uložiti u softver nego u zgradu to se ulaganje ne priznaje kao olakšica. 

Porez na uspješnost
Podjednako nepotrebnim smatra pritom i brojanje zaposlenih, jer odlukom o investiranju poduzetnici ulažu u povećanje prihoda, a time i širenje porezne baze za državu. Selektivni pristup kakav sad imamo nije poticajan, to je porez na uspješnost što nije najbolja poruka, smatra Budimir. Prema njemu, na sadašnje probleme i manjkavosti najbolji bi odgovor bio porez na dobit prilikom isplate, a ne stvaranja. Time bi se ujedno riješio i problem arbitrarnosti koja je prečesto prisutna u poreznom sustavu. I u oporezivanju dohodaka, kaže, jedna od glavnih mana je kompliciranost sustava pa bi se i tu najprije trebalo pozabaviti pojednostavljenjem.

U sferi prijava dohodaka od nesamostalnog rada neki su pomaci napravljeni, priznaje naš sugovornik, ali on bi, primjerice, dokinuo i priču o bruto 1 i bruto 2 (doprinosi iz odnosno na plaću). Plaća je plaća, kaže, a osim lakšeg administriranja obrazaca napokon bi ih ljudi i razumjeli. Što će uključivati 20-ak mjera koje bi, prema najavama, trebale pojednostaviti sadašnji sustav PDV-a, još se ne zna. No, naš sugovornik smatra da bi neke svakako trebale ići u smjeru dosljednijeg postupanja u smislu poreznog tretmana pojedinih poslovnih događaja koji nerijetko rezultirati time da se PDV naplati dvaput.