EN DE

Berba je nekada bila gozba, danas je to golemi stres

Autor: Suzana Lepan-Štefančić/VL
03. listopad 2016. u 22:00
Podijeli članak —
Kristina Pinkert diplomirala je turistički menadžment u Budimpešti i vratila se u Baranju/M. Mrkonjić/PIXSELL

Najveći je izazov koordinirati podrume s vinogradom, kaže Kristina Pinkert, koja s ocem vodi obiteljski posao.

Grozd po grozd pada u gajbe gotovo svake sekunde. Iskusne ruke beračice Irene Bošnjak vješto škljocaju škarama u vinogradu u baranjskoj Suzi, na obroncima Banskoga brda. Dan je za berbu graševine. Irena, kojoj je na leđima 66 godina, u vinogradima je doslovce odrasla. Provede osam pa i više sati u nadnici. Berba grožđa i danas je težak posao, no ipak znatno brži nego u njezinoj mladosti.  

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi
Već ste pretplatnik? Prijavite se Google računom

Vinogradom je rasuto dvadeset berača. Pogled pak puca na 15 ha pod trsovima. Imanje je to obitelji Pinkert, čija vinska priča seže još u devedesete, kad su posadili tek nekoliko loza i sagradili mali obiteljski podrum. Kapacitet im je danas 50.000 litara vina."Berba je nekada bila najveća gozba u godini, a danas je to golemi stres, utrka s vremenom u kojoj sve mora biti isplanirano. Najveći je izazov koordinirati podrume s vinogradom", objašnjava 31-godišnja Kristina Pinkert, koja s ocem Zoltanom vodi obiteljski posao. Berba počinje s prvim danima rujna, a traje sve do sredine studenoga. Dirigira njome, ponajprije, vrijeme. "Ako je dan prije padala kiša, sve se odgađa jer grožđe upije vodu pa padaju šećeri", objašnjava Kristina.

Autor: Suzana Lepan-Štefančić/VL
03. listopad 2016. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati