Postizanje energetskih zaliha je pouzdano, komercijalno i ekološki održivo, a istovremeno stavlja naglasak na zaštitu okoliša što je jedan od najvećih zadataka i izazova 21. stoljeća. Obnovljivi izvori energije imaju vrlo važnu ulogu u tom nastojanju, premda pronalaženje načina za spremanje te energiju na komercijalno održiv način i dalje ostaje izazov.  

Upravo to je ono što DESS2020 + (District Energy Storage and Supply System 2020+) istraživački projekt nastoji riješiti, s primarnim ciljem eliminiranja potrebu za prijevozom 'zelene' energije na daljinu. To će se postići razvojem decentraliziranih rješenja za pohranu iz obnovljivih izvora za pohranu. Projekt je pod pokroviteljstvom njemačkog saveznog ministarstva za gospodarstvo i energetiku, a koordinira ga Robert Bosch GmbH u suradnji s Fraunhofer institutom za sustave solarne energije. Pohranjivanje energije iz obnovljivih izvora poput sunca ili vjetra predstavlja poseban izazov, budući da je količina energije dobivena na taj način jako ovisi o vremenskim uvjetima.

"Mi smo u potrazi za velikim zatvorenim sustavima pohrane za stambena područja, u kojima je energija generirana iz obnovljivih izvora te se zatim pohranje i konzumira na licu mjesta. Nadamo se da će to funkcionirati, ne samo u priključenim domaćinstavima, već i za vozila na pogon vodikom ", kaže Annika Utz, inženjerka koja je voditeljica projekta DESS2020 + u Boschovom istraživačkom kompleksu u Renningenu. Tamošnji istraživači odlučili su se za sustav s tri osnovne komponente: elektrolizator s membranom za razmjenu protona (PEM), gorivi članak s čvrstim oksidom (SOFC), te višestruki spremnici za skladištenje vodika.

Naime, oni vjeruju da će tom kombinacijom riješiti problem skladištenja energije i time osigurati pouzdanu opskrbu energijom iz obnovljivih izvora. Istraživači pretpostavljaju da će u određenom stambenom području biti stotinjak kućanstava u kojima je energija dobivena iz obnovljivih izvora poput solarnih ploča. PEM elektrolizator koristi ovu energiju kako bi vodu 'rastavili' na sastavne dijelove kisika i vodika. Vodik se pohranjuje u spremnicima i koristi za napajanje gorivog članka bez obzira na to kada je energija prvi put pribavljena. Taj gorivi članak zatim isporučuje električnu energiju na zahtjev, ali i energiju za zagrijavanje vode i grijanje povezanih zgrada.

"Gorivi članak s čvrstim oksidom iznimno je prilagođen ovom zadatku jer može kao gorivo koristiti i vodik i prirodni plin, zbog čega je savršen za prijelaz s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije. To je izuzetno važno za uspostavljanje pouzdane opskrbe energijom. Ako u bilo kojem trenutku nije dostupno dovoljno vodika, sustav se nakratko može prebaciti na prirodni plin ", objašnjava Utz. Ovaj sustav skladištenja ima još jednu prednost: dok kod standardnih baterija veći kapacitet obično znači i veće troškove, skladištenje velikih količina vodika prilično je isplativo, a time i komercijalno prihvatljivije kao medij za skladištenje. Kao i za opskrbu kućanstava energijom, sustav je dizajniran i da odigra svoju ulogu u eko-friendly mobilnosti.