BEOGRAD – Osim iznenađujuće velikog odaziva glasača (rekordnih 60,3 posto) sedmi višestranački parlamentarni izbori u Srbiji dali su očekivane rezultate. Radikali su zadržali vodeće mjesto osvojivši 81 zastupničko mjesta (jedno manje nego u prethodnom sazivu), Demokratska stranka je sa 65 zastupnika udvostručila svoju nazočnost u parlamentu, Narodnjačka koalicija DSS-a i Nove Srbije osvojila je 47 mandata, što je manje nego u prethodnom sazivu. Usprkos tome, premijer Vojislav Koštunica je zadovoljan jer su iskustva u drugim tranzicijskim zemljama pokazala kako vladajuće stranke prolaze znatno lošije na izborima. Kao što se i očekivalo, u parlament su se, preskočivši cenzus od pet posto provukli G-17 plus, sa 6,8 posto dobivenih glasova (19 mandata), SPS sa 5,9 posto osvojila je 16 poslaničkih mjesta, a koalicija LDP, GSS, SDU i LSV sa 5,3 posto glasova dobila je 15 zastupničkih mjesta. Od stranaka nacionalnih manjina za koje nije vrijedio spomenuti cenzus Savez vojvođanskih Mađara dobio je tri mandata, Lista za Sandžak (Bošnjaci) 2 te dvije romske stranke po jednog zastupnika. Kako rezultati nisu konačni, neizvjesno je hoće li koalicija Albanaca Preševske doline dobiti jedno poslaničko mjesto.Glavno pitanje s kojim se Srbija suočava poslije takvih izbornih rezultata je može li tzv. demokratski blok, koji se smatra pobjednikom na izborima, sastaviti vladu. Pitanje je umjesno jer u demokratskom bloku postoji vidljiva netrpeljivost među pojedinim strankama, što su pokazala i dosadašnja iskustva kada se koalicija DOS, koja je oborila Miloševićev režim, raspala izlaskom DSS iz nje. Rivalstvo DS-a i DSS-a nastavljeno je u prošlom sazivu kada je DS radije otišao u opoziciju nepristajući da dijeli vlast s DSS-om.

Ishod posljednjih parlamentarnih izbora je takav da se vlada ne može sastaviti bez suradnje te dvije najveće stranke u demokratskom bloku. DS je prije izbora objavo kako je njegov kandidat za premijera Božidar Đelić, kojemu će, po svojoj prilici, predsjednik Srbije i DS-a Boris Tadić dati mandat za sastav nove vlade. Đelićev pokušaj sastavljanja vlade je upitan jer dosadašnji premijer Vojislav Koštunica računa kako će ostati na toj funkciji. G-17 plus, koji je bio u Koštuničinoj koalicijskoj vladi, bliži je DS, no moguća je i njegova suradnja s DSS-om. Koalicija, koju predvode LDP i Čedomir Jovanović, odbija svaku suradnju s DSS, dok socijaliste u svojoj vladi ne želi DS. Vladu koja bi imala većinu u parlamentu mogu oformiti DS-DSS i G-17 plus. Ta koalicijska vlada imala bi u parlamentu potporu 131 zastupnika, a nije isključeno da je podrže poslanici stranaka nacionalnih manjina, što bi učvrstilo njezinu stabilnost. Koštunica je izjavio kako je kolacija koju predvodi otvorena za pregovore, te da će u njih ući s vlastitom platformom o sastavu nove vlade, što očekuje i od ostalih stranaka, kao i njihovu odgovornost prilikom usklađivanja programa stranaka od kojih se očekuje da sastave vladu. Ostaje neizvjesno da li će kod stranaka, koje sebe nazivaju državotvornim prevladati državni ili stranački interesi. Dosad su stranke svoje interese stavljale na prvo mjesto i odatle proizilazi upitnost mogu li prevladati stranačka neslaganja bez čega nije moguće da Srbije dobije novu vladu jer ni radikali, kao najveća stranka, nemaju potporu koja bi im osigurala parlamentarnu većinu od najmanje 126 zastupnika. Preovladajući stranački interesi objašnjavaju se predstojećom privatizacijom javnog sektora, vrijednog više od 10 milijardi dolara, pri čemu svatko želi prigrabiti veći dio kolača.

Analitičari političkih prilika u Srbiji, odmah nakon objavljivanja nezvaničnih rezultata, počeli su kombinirati tko bi s kime mogao sastaviti vladu i brzo došli do zaključka da ona nije moguća bez suradnje DS i DSS. Uvriježeno je stajalište kako će prevladati državni interesi, te kako će te dvije stranke naći zajednički jezik, no istovremeno je izražena sumnja u dugovječnost takve vlade zbog velikog jaza među njima.Na nadilaženje razmimoilaženja DS-a i DSS-a, te eliminaciju da se svaka od njih osjeća gubitničkom ako iz njihovih redova ne bude izabran mandatar za sastav vlade, utjecat će vanjski čimbenik. U tom smislu već su stigle poruke od američkog veleposlanika u Beogradu Michaela Polta, koji je izjavio da je na liderima tih dviju stranaka odgovornost sastavljanja demokratske vlade. Visoki izaslanik EU-a za vanjsku politiku i sigurnost Javier Solana je, uz naglašavanje kako su na izborima pobijedile demokratske snage, izrazio nadu kako je moguće izabrati proeuropsku i demokratsku vladu. Na formiranje vlada imat će utjecaja i kakvo će rješenje biti predloženo za status Kosova. Inozemne agencije poručuju kako se DS i DSS moraju dogovoriti oko formiranja proeuropske i reformske vlade kane li spriječiti dolazak ultranacionalista na vlast, za kakvu smatraju Srpsku radikalnu stranku.Ne uspiju li se stranke demokratskog bloka dogovoriti o premijerskom mjestu i ostalih resora u vladi u roku od 90 dana nakon konstituiranja novog saziva, prema Ustavu zemlje, neizbježno je raspisivanje novih izbora, a tada bi, prema prognozama analitičara, radikali bili na dobitku, zato što bi demokratske stranke iznevjerile dobiveno povjerenje biračkog tijela.