Zdrav gospodarski rast Njemačke i ostvarenje velikih korporativnih profita u prošloj godini potaknuli su vodeće njemačke radničke sindikate na traženje povećanja plaća. Prethodnih su, naime, godina zbog sporijeg rasta njemačkog gospodarstva visoke stope nezaposlenosti i prijetnji kompanija preseljenjem na jeftinije lokacije sindikati bili skromniji u svojim zahtjevima. Poslodavci, s druge strane, strahuju da će zahtjevi za povećanjem plaća uvelike uvećati troškove rada najvećeg svjetskog izvoznika. Poslodavci pritom svim silama pokušavaju stišati očekivanja svojih zaposlenika pravdajući se da će njemački gospodarski rast ovoj godini usporiti na između 1,5 i 2 posto nakon prošlogodišnjih 2,5 posto, a budu li plaće prebrzo rasle, planiraju i nova preseljenja postrojenja u države s manjim troškovima rada, u istočnu Europu i Aziju. Unatoč tome, stručnjaci projiciraju da bi njemački radnici u ovoj godini trebali dobiti dvopostotni rast plaća, što je dvostruko više koliko su ishodili u prošloj godini uz minimalni otpor poslodavaca. Također procjenjuju da bi plaće mogle rasti do 3 posto i da do te mjere ne bi zaprijetile zdravlju njemačkog gospodarstva.

No problem je što neki sindikalni vođe u ključnim industrijskim sektorima pozivaju na povećanje plaća za više od pet posto. Najpomnije praćena inicijativa vezana uz povećanje plaća jesu zahtjevi najmoćnijeg njemačkog sindikata IG Metalla (zastupa interese 2,7 milijuna radnika u industriji automobila, alatnih strojeva do glazbenih instrumenata). Sindikalni vođe IG Metalla trebali bi početkom sljedećeg mjeseca objaviti svoje zahtjeve. Neki od njih pritom pozivaju na čak sedampostotno povećanje plaća, što je nešto više nego dvostruko koliko je IG Metall ishodio prošle godine za svoje radnike, od kojih su mnogi zaposleni u metaloprerađivačkom i električno-tehnološkom sektoru. Nakon desetljeća prihvaćanja skromnih povećanja plaća radi zadržavanja konkurentnosti kompanija i preseljenja radnih mjesta u inozemstvo, IG Metall se time uključuje u shemu koja će mu omogućiti da sudjeluje u raspodjeli profita ostvarenog u metaloprerađivačkoj industriji. Jedan od glavnih sindikalnih pregovarača IG Metalla, Detlef Wetzel, svjestan je da industrija ostvaruje snažne profite zahvaljujući rastućem izvozu. Istovremeno, Ver.di, koji zastupa interese 2,3 milijuna radnika u uslužnom sektoru, planira tražiti čak 5,8-postotno povećanje plaća za ovu godinu u pregovorima s Upravom poznatog njemačkog avioprijevoznika Lufthanse. To je daleko više od 0,5% u 2005. i 1,6% povećanja lani, što i ne čudi jer njemačka aviokompanija zbog zdravog rasta poslovanja sada zapošljava dodatni broj radnika.

Upravo je kontrolom plaća tijekom posljednjeg desetljeća njemačka industrija ustrajno smanjila svoje troškove u odnosu na druge europske države. Troškovi rada u Njemačkoj u razdoblju od 2000. do prvog polugodišta prošle godine, prema podacima njemačkog federalnog statističkog ureda, narasli su 10 posto, najmanje među članicama eurozone.Europska središnja banka usto strahuje da bi napori njemačkog radničkoga sindikata mogli dati signal za snažno uvećanje plaća diljem Europe, što bi pak moglo biti još jednim čimbenikom, uz rastuće cijene robe i uvećanje poreza na promet, rasta stope inflacije. Budući da kompanije uvećanje plaća nadoknađuju u formi poskupljenja roba, Europska središnja banka naznačava da bi na velikodušno povećanje plaća mogla odgovoriti uvećanjem kamatnih stopa kako bi zauzdala ponovni skok inflacije. Suficit u izvozu njemačke metaloprerađivačke industrije za prošlu su godinu trebali dosegnuti rekordnih 100 milijardi eura. Troškovi rada u Njemačkoj, unatoč nedavnim ustupcima sindikata, vrlo su visoki. Cijena rada po satu pretprošle je godine tako iznosila 26 eura po satu. To je pet puta više nego u susjednoj Poljskoj, te čak 10 puta više nego u Latviji, objavio je europski statistički ured Eurostat.