kada si rođen u kamenjaru, gdje se svaka kap vode cijeni kao suho zlato, koliko moraš biti sretan, kada s tuđim novcem, omogućiš sebi bespotrebno razbacivanje ogromnih količina vode

Spomenuo bih još i katastrofalno stanje u tzv. gospodarenju otpada, dakle odvoz i recikliranje otpada svih vrsta. Tu istu nisu shvatili da moraju uzeti dobar novac u ruke i stvoriti najprije funkcionalnu infrastrukturu, educirati građane gdje i kako odlagati otpad, da bi potom građani tako stvarali (manje) i odlagali (puno bolje) otpad da postane jeftinije i lakše riješiti takav problem. Neki dan gledam kako su postavili neke plastične kontejnere za odlaganje raznovrsnog otpada pred nekom “spavaonicom” u gradu. A u kontejnerima svega i svačega što u pojedinim kontejnerima nema što tražiti. Vani svaka općina ima manji uređeni prostor (s videonadzorom zbog moguće zloporabe) gdje građani mogu odlagati staklo (bijelo, smeđe, zeleno u zasebni kontejner), baterije, lim i limenke, vrtni otpad, gumene proizvode itd. i sve to funkcionira. Stari papir se odvozi periodično (novine zasebno, reklame i časopisi zasebno), za tekstil postoje posebna mjesta koja stalno primaju staru robu i tekstil itd. U RH očekivaju da oni najprije i prije svega ništa ne rade ali da se građani ipak služe nečim što čisto ne postoji. Dakle opet puke želje. Pored toga nije potrebno reći, da ovo s otpadom pokušavamo slično rješavati kao zemlje koje samo malo bolje izlaze na kraj s time. Pretpostavljam da je manjak love kriv za to. Ako hoćeš dobar sustav, prvo moraš uložiti pametno i tako da je sve pokriveno, dakle i u dobre spalionice i to na mjestima koje nisu odmah tik do nekog naselja. Kad smo već kod projekata, spomenimo i neke u gradu koji su notorno poznati. Primjera radi maksimirski stadion, gdje je navodno izgradnja sjeverne tribine stajala 450 milijuna njemačkih maraka (!!!), i takvo što narod zaista puši, još gore i institucije koje bi čim takvo što čuju odmah trebale krenuti u inspekciju i javiti to višim institucijama nad sobom. Postoje i drugi takvi projekti i “projekti”. Onda imamo onu famoznu takozvanu “Sveučilišnu bolnicu” (čak se kao takva spominje u karti grada Zagreba!), vjerojatno najveća sramota od svih projekata u Zagrebu, za koju su godinama ljudima prisilno uzimali jedan dio plaće. Taj projekt već više od 3 DESETLJEĆA vegetira kao betonska ruina, masno plaćeni i nikad dovršeni projekt, tako je poznat da se čak ljudi iz inozemstva koji su često u Zagrebu i turisti pitaju što je tamo zapravo posrijedi i kako može biti da neki projekt samo tako stane i da se za njega nitko ne brine. Problem u Zagrebu je to da se građanima prodaje fama o tome da za sav onaj silni novac koji izdaju preko cijena i poreza zaista dobivaju dodatnu životnu kvalitetu naspram onima koji žive negdje drugdje, to je dakako najobičnija glupost. Grad ni u kojem slučaju ne nudi višak onog u ponudi što građani plaćaju viška u cijenam i porezima. Ni približno.

Svrha i cilj svake investicije je da ista najprije vrati uloženi novac (po mogućnosti u što kraćem roku) te da nakon toga dodatno generira prihode. Vraćaju li te silne nepotrebne fontane i fontanice uloženi novac i kako? Generiraju li dodatnu vrijednost u smislu stalnih prihoda nakon gradnje? Gospodin “Fontana” je izgubio smisao za stvarnost. Prijeđimo na cijenu. 27 milijuna kuna za tri fontane??? Pretpostavljam da su sve obložene 24-karatnim zlatom i da imaju ugrađene stanove i podzemnu garažu za taj novac. Kakve ludorije a u ovom gradu toliko toga još uvijek nema što bi trebalo biti i imati u gradu koji se geografski nalazi zapadnije od jednog Beča. Kanalizacija, vodovod, derutne ulice i ceste, fasade, prometne veze, ostali nered i ružnoće po gradu, infrastruktura i funkcionalost itd. itd. Je li građani za fontane i slične promašene projekte plaćaju toliki novac i toliki prirez??? Što se pak cijene tiče…nevjerojatno. To je ono najblaže što se može reći.

Kad ce denivelacija rotora u Remetincu ?

Fontane mi se svidjaju:-)