Zaposleni u metalskoj industriji u BiH bili su nositelji razvoja, a danas dobar dio njih jedva preživljava s plaćom koja često iznosi tek 500 do 600 maraka (oko 2000 do 2400 kuna), pišu Nezavisne novine. "Metalska industrija bila je nositelj cjelokupnog razvoja svih država u svijetu i Europi, pa čak i u bivšoj Jugoslaviji. Bio je ponos biti zaposlen u Jelšingradu. Nitko se nije borio da bude radnik administrativnog sektora", prisjeća se Tane Peulić, predsjednik Sindikata metalske industrije i rudarstva RS.

Prema njegovim riječima, zbog privatizacije došlo je do pada u metalskom sektoru i kompanije su završavale u stečajnim postupcima. "U grani koju predstavljam, više od 140 tvrtki otišlo je u stečaj od 1997. godine. Danas, prema podacima kojima raspolažem, a odnosi se na sindikalno organizovane radnike, u ovom sektoru radi oko 11.000 ljudi, što je možda i 10 puta manje nego ranije", dodaje Peulić. I Obrad Belenzada, predsjednik Konfederacije sindikata RS, napominje da je metalska industrija bila nositelj razvoja cijele BiH.

Belenzada objašnjava da je 1990. godine u tom sektoru u BiH radilo oko 225.000 radnika. "Od rada se, u odnosu na današnje vrijeme, moglo živjeti tri puta bolje. Plaće su bile bolje, a troškovi života manji. Ne znam kako danas radnici uopće preživljavaju, jer samo davanja koje moraju platiti u visini su minimalne plaće. A većina ih prima minimalac", kaže Belenzada. Pero Ćorić, direktor Sektora granskih udruženja u Gospodarskoj komori RS, tvrdi da nije sve tako crno jer postoje i poduzeća koje su uspješna u području metalske industrije.

Te tvrtke još spadaju u mala i srednja poduzeća, u kojima proces uvođenja novih tehnologija, odnosno suvremenih strojeva, ne ide onim tempom kakav bi trebao biti. "Ljudi koji su shvatili da su nova vremena okreću se savremenim tokovima i izlaze na svjetsko, odnosno europsko tržište i polako rastu", naveo je Ćorić. Tržište RS i BiH je, dodaje, izuzetno malo i tu konkurentne mogu biti samo male tvrtke, one koje imaju do deset radnika. "Ali, ako neko želi ozbiljnije raditi i ima 50 ili 100 radnika, nužno mora izaći na inozemno tržišta. Tamo je jaka tržišna utakmica i sudarali bi se s velikim kompanijama", objašnjava Ćorić.