Đuro Đaković grupa obilježava ovaj tjedan 95. obljetnicu, a upravo ova godina posebna je za kompaniju koja je završila proces restrukturiranja. "Rekli smo da će 2016. biti prekretnica, a s obzirom na ugovore, njihovu realizaciju i najave, vjerujem da će tako i biti", poručuje predsjednik Uprave Tomislav Mazal kojem optimizam uvelike budi ugovor s Patrijom o kojem kaže: 

Prvi nakon 28 godina
"Nakon 28 godina imamo prvi izvoz oklopnih vozila, vrijedan 26 milijuna eura. Imamo i potencijalna tržišta gdje smo mi i proizvođači i ponuditelji, a takav je primjer natječaj u Kuvajtu iz kojeg uskoro očekujemo odgovor". Ukupno su, veli, njihovi ugovori vrijedni oko 800 milijuna kuna, a uz ovaj s Patrijom tu je i više ugovora za prodaju teretnih vagona, pa s HEP-om o izradnji kogenracijske elektrane na biomasu, s Janafom za dva spremnika na Omišlju, ugovor za gradnju mosta Čiovo… Čelnik kompanije napominje kako je najprofitabilni ji dio poslovanja obrambena proizvodnja, ali u slučaju kada su sami i prodavatelji, a od tržišta EU i kao potencijalna – zemlje Zaljeva. Iznio je i konkretna očekivanja za ovu godinu.

"Planirali smo oko 700 milijuna kuna prihoda te do 12 milijuna dobiti. Vjerujem da dobit možemo ostvarit na toj razini, no prihode teško, jer neke smo ugovore kasnije sklopili, pa će se prihod preliti i na 2017. Planiramo udjel izvoza u prihodima od47%, a prije samo tri godine bio je tek 6%. Očekujemo EBITDA maržu od 7,5%,, a ako se još uspijemo modernizirati i krene kontinuitet u ugovorima, mogla bi se u popeti na 10%. Ali onda se mora posložiti i povoljnije zaduženje", objašnjava. Upitan o izloženosti kompanije prema bankama kaže da imaju samo dva velika kredita, dok su ostali vezani za projekte. 

Lov na jeftiniji materijal
"Materijal nam je najveći trošak, ključno je kako jeftinije doći do materijala. Kada bismo imali veći iznos okvira u bankama, mogli bismo ga više puta na godinu 'izvrtit' i avansno plaćati, a što bi sigurno dovelo do nižih cijena. To bi se, uz nižu kamatu, znatno vidjelo na rezultatima poslovanja", uvjeren je Mazal. 

Zapošljavanje inženjera
A što bi se dogodilo da se na vrijeme nije išlo na restrukturiranje? "Imali smo prevelik broj zaposlenih, pa da nismo zbrinuli tada 200-250 ljudi, bio bi upitan ostanak sadašnjih oko 800 zaposlenika. Jer bili smo došli do faze kada nismo više mogli financirati gubitak. Cilj je restrukturiranja bio i u nekoj sljedećoj fazi primiti nove zaposlenike, prije svega inženjere, jer nam je cilj više ulagati u razvoj, kojeg, osim u dijelu teretnih vagona, gotovo i nemamo", veli predsjednik Uprave Đure Đakovića.

Na temu može li se očekivati povratak kompanije ba burzu, njezin prvi čovjek kaže tek da u Statutu imaju odobrenje za izdanje 2,5 milijuna novih dionica. "U ovom trenutku o daljnjim namjerama ne bih govorio", poručuje Mazal. Mazal je pojasnio i situaciju oko prodaje holdingovih  tvrtki Energetika i infrastruktura i Strojna obrada prodajete: "Za Energetiku i Infrastrukturu iskazan je interes jednog ulagača. Odlučimo li se  na prodaju, želimo da je kupi ozbiljan igrač, kojemu je to core biznis, jer će nas ta tvrtka i dalje opskrbljivati strujom. Za Strojnu obradu nije nas zadovoljila niti jedna ponuda".