Nije tajna da su gospodarstva u nastajanju suočena s ozbiljnim izazovima koji su narušili njihov nekoć eksplozivni rast i oslabili njihove izglede za razvoj. Hoće li se ona vratiti na put konvergencije s naprednim gospodarstvima uvelike će ovisiti o njihovom pristupu sve složenijem gospodarskom okruženju.

Naravno, razvojni put tih gospodarstava nikad nije bio jednostavan ili gladak. Međutim, tijekom najvećeg dijela razdoblja nakon Drugog svjetskog rata, do prije deset godina, taj je put bio relativno očigledan. Zemlje su trebale otvoriti svoja gospodarstva razumnim tempom; prilagoditi globalnu tehnologiju i potražnju; specijalizirati se u utrživim sektorima; provesti brojna ulaganja (oko 30% BDP-a); te promicati izravna strana ulaganja s odgovarajućim pričuvama za prijenos znanja.

Tijekom tog procesa, gospodarstva u nastajanju prepoznala su važnost omogućavanja djelovanja tržišnih mehanizama, jamčenja prava vlasništva i zaštite makroekonomske i financijske stabilnosti. Što je možda i najvažnije, znala su da se moraju usredotočiti na otvaranje novih radnih mjesta, osobito u urbanim područjima i modernizaciju sektora te općenito na inkluzivnost.

Preokret nakon 2008.
Za vrijeme provođenja tog programa, gospodarstva u nastajanju iskusila su mucave početke i brojne krize, koje su se često povezivale s prekomjernim dugom, valutnim zamkama i visokom inflacijom. Uslijed dostizanja srednje prihodovne razine, zemlje su bile suočene s političkim i strukturnim zamkama koje prate prijelaz prema statusu visokog prihoda. Unatoč tome, u sve otvorenijem globalnom okruženju, obilježenom snažnim rastom (i potražnjom) u naprednim gospodarstvima, gospodarstva u nastajanju uspjela su ostvariti ogroman i brz napredak. Sve se to promijenilo nakon financijske krize koja je nastupila 2008. Nesumnjivo, srž razvojnog programa ostaje ista.

Međutim, daleko je složenija. Jedan niz komplikacija proizlazi iz globalnih vanjskih neravnoteža, poremećaja i pojačane volatilnosti u protoku novca, deviznim tečajevima i relativnim cijenama. Budući da su takvi izazovi zapravo novost, nema dokazanih smjernica za njihovo prevladavanje. Ipak, razvijena gospodarstva nisu se prethodno uključivala u takve vrste nekonvencionalnih monetarnih politika kojima smo imali prilike svjedočiti tijekom posljednjih godina – razdoblja obilježenog ultra-niskim kamatnim stopama i ultra-brzim prekograničnim protokom novca. U slučaju gospodarstava u nastajanju, sa svojim relativno nelikvidnim financijskim tržištima, takvi trendovi potiču prekomjernu ovisnost o jeftinom vanjskom kapitalu, koji se može podići u treptaj oka. Najniži troškovi zaduživanja također potiču prekomjerno oslanjanje na financiranje dugovima, što dodatno slabi volju za provedbom reformi neophodnih za poticanje potencijalnog rasta – te dodatno pogoršavaju ranjivost gospodarstva vezano uz promjenu kamatnih stopa ili investicijskog raspoloženja.

Pad cijena robe široke potrošnje nakon 2014. dodatno je pogoršao situaciju za resursima bogata gospodarstva u nastajanju. Nakon produljenog razdoblja ubrzanja rasta potražnje, osobito iz Kine, vlade su počele smatrati visoke cijene robe široke potrošnje polutrajnim – pretpostavka koja je uzrokovala njihovo precjenjivanje vlastitih budućih prihoda. Sad kad su cijene pale, te su zemlje suočene s ogromnim neravnotežama i fiskalnim opterećenjem. A vlade u tome nisu same; i privatni sektor se također pouzdao u ružičaste pretpostavke za opravdavanje nepromišljeno visokih razina zaduženosti.

Pomanjkanje scenarija
Sporiji rast u naprednim gospodarstvima također je oslabio trgovinske tokove, povrh ostalih prepreka. Kao što je primijetio Mohamed El-Erian, u globalnom gospodarstvu, vaše susjedstvo – gospodarstva s kojima imate ekonomske ili financijske veze – ima svoju važnost. To je osobito točno za gospodarstva u nastajanju, koja su postala uvelike ovisna o svojim susjedima. Ukratko, gospodarstva u nastajanju suočena su s izazovom makroekonomskih promjena koje su nastale izvana, nekonvencionalnim monetarnim politikama, rasprostranjenom volatilnošću i usporenim rastom na razvijenim tržištima.

Uslijed pomanjkanja scenarija koji bi ih mogao voditi, nije iznenađujuće da se je njihova sposobnost hvatanja u koštac s tim izazovima znatno razlikovala. Općenito, oni koji su bolje prošli, poput Indije, kombinirali su osnove stabilnog rasta i reformi s pragmatičnim i aktivističkim mjerama za suprotstavljanje vanjskim izvorima volatilnosti. Indija je također, naravno, ostvarila korist od nižih cijena nafte. Izvoznici robe široke potrošnje, poput Brazila, imali su još više poteškoća, ali ne samo uslijed pada cijena prirodnih resursa. Zapravo, pad cijena, zajedno s preokretom vezano uz protok novca, razotkrio je slabosti temeljnih shema rasta koje su prethodno bile prikrivene povoljnim uvjetima.

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

Trenutno preostaje još jedan izazov, koji se svake godine sve više povećava. Bez obzira na put koji gospodarstva u nastajanju odaberu za suočavanje s tim izazovima također će se trebati obračunati s temeljnom promjenom uzrokovanom digitalnim kapitalno-intenzivnim tehnologijama. Dok su digitalne tehnologije stvorile nove vrste poslova u high-tech sektorima i ekonomiju dijeljenja, između ostalog, ona istovremeno ukidaju i ukidaju posrednike u rutinskim uredskim i manualnim poslovima. 

Prijetnja novih tehnologija 
Pritom je brz napredak u robotici od osobite važnosti, dok sve sofisticiraniji strojevi prijete nadomještanjem jeftine radne snage u nizu sektora. Visoki fiksni i niski varijabilni troškovi tih tehnologija znače da se kad roboti postanu isplativiji od ljudskog rada, trend neće preokrenuti, osobito stoga što se automatska montaža može smjestiti u blizini tržišta, a ne samo tamo gdje je radna snaga najjeftinija. Poslovi u montaži elektronike, koja igra ogromnu ulogu u globalnoj trgovini i pomogla je u pokretanju rasta u brojnim gospodarstvima u nastajanju – ponajprije u Kini – osobito su ugroženi. Dok trgovački obrti koji uključuju šivanje – tekstila, odjeće i obuće – nisu još značajno automatizirani, vjerojatno je pitanje vremena kad će se to dogoditi.

Dok se klasični izvori ranih komparativnih prednosti gube, zemlje – osobito zemlje u ranijim fazama razvoja – trebat će provesti politiku koja zamjetno uključuje usluge (uključujući utržive usluge); one će također trebati prilagoditi svoja ulaganja u ljudski kapital. Hoće li se to svesti na odstranjivanje donjih prečki na ljestvici razvoja tek ćemo saznati. Relativno nekonvencionalna shema rasta u Indiji, sa svojim prvobitnim naglaskom na uslugama, mogla bi sadržavati važne lekcije.

U svakom slučaju, zemlje u razvoju – a osobito gospodarstva u nastajanju – zasigurno imaju dovoljno problema. Dok ta gospodarstva dodaju nove točke svojim programima strukturnog rasta poput vlastite zaštite od volatilnosti, suprotstavljanja nepovoljnim vanjskim uvjetima i prilagodbe snažnim tehnološkim trendovima, one će kontinuirano činiti pogreške, pa čak i posrnuti. To će dovesti do velikih odstupanja u uspješnosti diljem zemalja i vjerojatno smanjiti prosječni tempo konvergencije. Međutim, prema mojoj procjeni, neće u potpunosti zaustaviti konvergenciju.

© Project Syndicate, 2016.