Hrvatska ima kvalitetno vino, no problem je što su naši vinari nedovoljno povezani, a malo se ulaže i u marketing s kojim bi vina stekla svoju poziciju na tržištu, upozorio me Davor Romić, ministar poljoprivrede na otvaranju 48. izložbe vina kontinentalne Hrvatske koja se proteklog vikenda održala u Svetom Ivanu Zelini. Ministrove riječi potvrdili su i agronomski stručnjaci na panel raspravi “Trendovi i perspective razvoja vinarstva i vinogradarstva” koji se u organizaciji Poslovnog dnevnika održao u sklopu Izložbe vina. Darko Preiner, profesor s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, upoznao je nazočne da u svijetu danas postoji više od 10.000 raznih sorti vinove loze, no da je 50 posto ukupnih površina vinograda zastupljeno njih svega 15. Najzastupljenije globalne sorte su cabernet sauvignon i merlot koje se uzgajaju na više od pola milijuna hektara u svijetu.

Preiner ističe da je primjetan trend jačanja sorti crnog vina, a posebice su popularne francuske sorte. “U Hrvatskoj imamo 130 autohtonih sorti, ali je njih svega 37 danas u ozbiljnijoj upotrebi. Na autohtone sorte otpada 37 posto vinograda u našoj zemlji. Njihov raspon se kreće od 0,7 hektara sorte Lasina do 1685 hektara vinograda sorte Plavac mali”, pojašnjava Preiner. U Hrvatskoj je najviše zastupljena graševina koja se uzgaja na 22 posto ukupnih vinogradarskih površina. Na panelu je spomenuta i žalosna činjenica da je područje koje danas obuhvaća Hrvatska imalo 1888. godine oko 172 tisuće hektara vinograda, a danas se te površine procjenjuju, prema službenom upisniku, na svega 21 tisuću hektara.

Zbog toga je jasno da Hrvatska danas ne može konkurirati količinama velikim igračima poput Italije, Španjolske, Francuske i prekooceanskih igrača, te da se mora koncentrirati na kvalitetu. Ivana Vladimira Petric iz Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, istaknula je važnost autohtone sorte kraljevina koja je u Hrvatskoj zastupljena sa svega 1,4 posto ukupnog udjela, no zato je u regiji Prigorje-bilogora zastupljena sa solidnih 14 posto i oko milijun trsova. “Kraljevinom se ozbiljnije bavi 53 vinara, a njihova proizvodnja čini oko pola posto ukupne nacionalne proizvodnje vina”, ističe Petric. Ivana Puhelek dolazi iz jedne od najsnažnijih “kraljevskih” obitelji u Hrvatskoj – Puhelek-Purek koja je možda i najzaslužnija da kraljevina nije izumrla. “Do 1980-ih je ova sorta bila najzastupljenija u zelinskom kraju. No, onda počinje njezino iskorjenjivanje i sadnja “popularnih” sorti. Kako smo uvidjeli  da sorta ima perspektivu, 1999. je osnovana udruga Kraljevna Zelina koja promiče uzgoj ove vrste.

Od tada je puno napravljeno na povećanju njezina udjela, ali i kvaliteti vina tako da danas i nema kraljevine koja nije u status kvalitetnog ili vrhunskog vina”, kaže Puhelek. Profesor Preiner dodaje da je kraljevina jedna od najotpornijih sorti i da bi se njezinim razvoje, stvaranjem kvalitetnih klonova, atraktivnost ovog vina mogla itekako povećati. Uz to, kraljevina je, zbog malog udjela alkohola, idealna kao baza za pjenušava vina pa su i zelinski vinari krenuli u tom pravcu gdje se može postići puno veća cijena. Jasminka Šaško iz HGK je upozorila da je potrebno više poraditi na povezivanju vinara. „Mali vinari uglavnom prodaju vino na svojem lokalnom području. Oni s većim količinama bi se trebali više povezati s ugostiteljstvom, a posebice s turizmom. Mora se pronaći način da se utječe na lokalne ugostitelje da u svojoj ponudi preferiraju lokalna vina, a to će biti najprije ako sami gosti traže domaća, a ne strana vina“, kaže Šaško.

Franjo Francem iz Hrvatskog Sommelier kluba ističe da se već više od 30 godina govori o jačem povezivanju vinara i ugostitelja, no da je po tom pitanju dosta malo učinjeno. „Princip u ugostiteljstvu je da se preferiraju najjeftinije vina, a to je često na uštrb kvalitete. Naša vina nisu i ne mogu biti jeftina jer mi smo mali proizvođač i ono na što se mi moramo orijentirati je kvaliteta, a ne količina“, kaže Francem. On smatra da bi se trebala napraviti jača poveznica „zelene i plave hrvatske“ i da bi naš turizam, osim na suncu i čistom moru, trebao obvezno uključivati i kvalitetno domaće vino. No, svjestan je da je za to potrebno više poraditi na marketingu i stvaranju brenda vina koje bi onda bilo poželjno gostima i ugostiteljima. Juraj Orenda iz Ministarstva poljoprivrede svjestan je da zakonska regulativa možda i nije najbolja te da bi je trebalo pojednostaviti, no ističe da država nije ta koja regulativom može riješiti sve probleme vinogradarstva i vinarstva. „Hrvatska ima kvalitetna vina i potrebno je više raditi na njihovoj promociji. No, većinu marketinga je potrebno napraviti u Hrvatskoj i tu se najlakše strani gost može upoznati s kvalitetom vina i onda postati lojalni kupac negdje u Europi. Smatram da je to puno kvalitetnije rješenje od pokušaja značajnog marketinškog istupa na 3. tržištima“, kaže Orenda. Profesor Darko Preiner zaključio je da pristup razvoju vinarstva u Hrvatskoj mora biti sveobuhvatan jer se kvalitetom svakako možemo boriti s europskom konkurencijom. „Jače povezivanje i veća ulaganja u marketing su preduvjet svega. To neće biti niti jeftino niti brzo, no bez toga nema napretka“, zaključuje Preiner.