Prije nešto manje od godinu dana imali smo priliku svjedočiti svakodnevnim medijskim napisima o potencijalnim ekonomskim i političkim opasnostima po Europsku uniju, a u kontekstu mogućeg izlaska Grčke iz eurozone. U domaćim medijima se danas, pak, može naći vrlo malo informacija o trenutačno najvažnijem pitanju za budućnost EU – mogućnosti istupanja Velike Britanije ili "Brexita".

Naime, 23. lipnja narod Velike Britanije na referendumu će većinskim brojem glasova odlučiti želi li ostati sastavnim dijelom EU. U tom kontekstu vrijedi istaknuti nekoliko ključnih činjenica, ali i pitanja koje se nameću. Prije svega, prema trenutačnim anketama čini se kako je rezultat referenduma bliže ostanku nego izlasku, pri čemu su tržišta izbrisala inicijalne gubitke koji su uslijedili po objavi referenduma sredinom veljače, što implicira kako izlazak iz EU nije ugrađen u trenutačne tržišne cijene. Da budemo precizni, funta je u proteklim danima dosegnula najvišu razinu u odnosu na dolar u proteklih deset tjedana. Istodobno, Velika Britanija izdala je novu 50-godišnju obveznicu i prikupila 4,75 milijardi funti te time više od četiri puta nadmašila planirano izdanje, dok su ponude dosegnule čak 21 milijardu funti.

Slična je situacija i na dioničkim tržištima, koja ostaju stabilna, što možemo protumačiti i kroz činjenicu da unatoč tome što bi kompanije Velike Britanije u slučaju izlaska imale otežan pristup tržištu EU, on bi mogao biti djelomično kompenziran snažnim slabljenjem domaće valute koja bi značila u realnim terminima jeftiniju robu, što i objašnjava činjenicu da su zarade britanskih kompanija sa snažnijom izloženosti prema Europskoj uniji ostvarile snažniji rast prihoda nakon objave referenduma. U svijetlu navedenog nameće se pitanje koje su potencijalne političke i ekonomske posljedice ako su tržišta trenutačno u krivu?

Prije svega, na umu treba imati kako su, iako su ekonomske implikacije one koje će kroz tržišta imati snažniji odjek u kratkom roku, političke mnogo dalekosežnije jer  smanjuju povjerenje u samu Europsku uniju, a time i ne samo vanjsko povjerenje već i povjerenje zemalja članica u pojedine institucije unutar Unije, u čiju izgradnju je uloženo nekoliko desetljeća.  Izlazak bi potencijalno mogao označiti početak domino-efekta, koji bi implicirao daljnja istupanja, i to ponajviše onih zemalja članica koje poput Velike Britanije imaju snažniji odljev u proračun EU od priljeva iz proračuna,  što bi posebno negativno utjecalo na zemlje centralne i istočne Europe koje su o tim istim sredstvima najviše ovisne.

U kontekstu ekonomskih implikacija na umu treba imati da u slučaju izlaska Velike Britanije iz EU nije realno očekivati kako će se negativne posljedice materijalizirati prije početka 2019. godine, a u kontekstu činjenice da će se zakoni EU prema pravilu nastaviti primjenjivati barem sljedeće dvije godine, sugerirajući tako da će tržišta imati na raspolaganju dovoljno vremena za prilagodbu. Unatoč tome, inicijalni učinak na tržištima će zasigurno biti vidljiv u slabljenju funte, pojačane volatilnosti dioničkog tržišta Velike Britanije te eurozone i širenjem spreadova Velike Britanije u odnosu na one eurozone, a u kontekstu najava pojedinih rejting agencija kako bi izlazak implicirao smanjivanje izgleda na negativne.  

Što se tiče ostalih zemalja i implikacija, izgledno je očekivati da bi u slučaju izlaska najsnažniji udarac osjetile zemlje koje su trenutačno kandidati za pristupanje, a u kontekstu izglednog jačanja euroskepticizma te s time povezanim smanjenim interesom investitora. Snažan udarac svakako bi zabilježile i zemlje sa snažnim trgovačkim vezama prema Velikoj Britaniji, kao što su Poljska, Češka, Mađarska i Rumunjska.  Što se tiče domaćeg tržišta, izuzev kratkoročno snažnije averzije investitora prema riziku, koja bi mogla smanjiti interes investitora za hrvatsku imovinu, snažnije posljedice nije realno očekivati prije 2020. godine, kad se očekuje da bi u slučaju izlaska Velika Britanija prestala uplaćivati sredstva u fondove Europske unije.