Ruska tvrtka Gazprom do kraja siječnja odlučit će hoće li povećati isporuke plina Hrvatskoj prije 2012. godine, a prema izvorima Poslovnog dnevnika koji su sudjelovali u pregovorima, njihov će odgovor biti pozitivan. Umjesto sadašnje godišnje isporuke od 1,1 milijarde prostornih metara plina, nakon 2009. Hrvatska će iz Rusije primati između 1,8 i 2,5 milijarde kubika tog energenta. Inače, Hrvatska danas troši godišnje 2,8 milijardi kubika. No, da bi se to ostvarilo Hrvatska će morati napraviti dvije stvari – sagraditi nove dobavne pravce i Rusima dozvoliti dolazak do krajnjih potrošača. Ukoliko bilo koji od ta dva uvjeta neće biti ispunjen, na veće količine plina iz Rusije nećemo moći računati. Baš kao što na njih nisu mogle računati ni puno veće i politički utjecajnije države od naše. Jer, otkad je Vladimir Putin odlučio konsolidirati rusku naftnu i plinsku industriju, te spriječiti pljačku državnog rudnog blaga, službena je Moskva Europi dala do znanja kako će ubuduće trgovati naftom i plinom. Putin je kazao da se više ne želi zaustavljati na državnim granicama i daljnju zaradu na njihovom rudnom blagu prepuštati drugima, već prodrijeti u domove svih njihovih potrošača, ma koliko daleko oni bili. Koliko je bivši KGB-ovac u tome bio uspješan dovoljno govori da je ruski naftni fond lani dosegao 90 milijardi USD. Rusi danas tako više ne zarađuju samo na energenatima, već i na njihovoj dobavi. A da to rade svugdje i sa svima – te da povlaštenih nema – dokazuju i najsvježiji podaci. Ruska tvrtka Gazprom do kraja siječnja odlučit će hoće li povećati isporuke plina Hrvatskoj prije 2012. godine, a prema izvorima Poslovnog dnevnika koji su sudjelovali u pregovorima, njihov će odgovor biti pozitivan. Umjesto sadašnje godišnje isporuke od 1,1 milijarde prostornih metara plina, nakon 2009. Hrvatska će iz Rusije primati između 1,8 i 2,5 milijarde kubika tog energenta. Inače, Hrvatska danas troši godišnje 2,8 milijardi kubika. No da bi se to ostvarilo, Hrvatska će morati napraviti dvije stvari – sagraditi nove dobavne pravce i Rusima dozvoliti dolazak do krajnjih potrošača.

Spriječiti pljačku
Ako ikoji od ta dva uvjeta ne bude ispunjen, na veće količine plina iz Rusije nećemo moći računati. Baš kao što na njih nisu mogle računati ni mnogo veće i politički utjecajnije države od naše. Jer otkad je Vladimir Putin odlučio konsolidirati rusku naftnu i plinsku industriju, te spriječiti pljačku državnog rudnog blaga, službena je Moskva Europi dala do znanja kako će ubuduće trgovati naftom i plinom. Putin je kazao da se više ne želi zaustavljati na državnim granicama i daljnju zaradu na njihovom rudnom blagu prepuštati drugima, već prodrijeti u domove svih njihovih potrošača, ma koliko daleko oni bili. Koliko je bivši KGB-ovac u tome bio uspješan dovoljno govori da je ruski naftni fond lani dosegnuo 90 milijardi USD. Rusi danas tako više ne zarađuju samo na energentima, već i na njihovoj dobavi. A da to čine svugdje i sa svima – te da povlaštenih nema – dokazuju i najsvježiji podaci. Kada je prošle godine njemački E.ON, kojemu je MOL prije prodao mađarski plinski biznis, htio kupiti sibirsko plinsko polje Južno Russkoje koje se smatra jednim od najvećih na svijetu, Rusi su dali zeleno svijetlo tek kada su Nijemci u zamjenu pristali Gazpromu dati udjele u mađarskim tvrtkama E.ON Földgaz Storage i E.ON Földgaz Trade (50 posto minus jedna dionica u obje tvrtke) te krovnoj mađarskoj podružnici E.ON Hungaria (25 posto minus jedna dionica). Ono što je hrvatskoj javnosti promaknulo jest da je time Gazprom posredno ušao i na hrvatsko tržište jer je E.ON Hungaria putem svoje tvrtke DDGAZ vlasnik vukovarskog distributera plina PPD. U Italiji je, pak, Gazexport produljio ugovor o isporuci plina s domaćom naftnom kompanijom ENI na još 30 godina, a zauzvrat tražio dopuštenje talijanskih vlasti za direktnu prodaju tri milijarde prostornih metara plina njenim potrošačima. U talijanskim razmjerima tri milijarde kubika nisu mnogo, ali su siguran ulazak na najveće plinsko tržište u Europi. Slično je napravljeno i s Gaz de Franceom, a upravo svjedočimo ulasku Rusa na tržišta Srbije i BiH, koje Ruskoj Federaciji duguju 150 milijuna američkih dolara. No Rusi tu nisu stali. Miniraju i projekt Nabucco, kojeg EU inicira upravo zbog smanjivanja energetske ovisnosti o Rusiji. Podsjetimo, u sklopu projekta Nabucco EU bi od 2011. godišnje trebala crpiti između sedam i deset milijardi prostornih metara plina iz Irana. Za to je predviđena gradnja novog plinovoda vrijednog 4,4 milijarde eura, koji bi se protezao od tursko-iranske granice, preko Bugarske, Rumunjske i Mađarske, do Baumgartena u Austriji. Gradnja plinovoda trebala bi početi 2008. godine i trajati maksimalno četiri godine. No Rusi su ponudili drugo rješenje – Blue Stream 2. I u njegovoj su realizaciji otišli mnogo dalje.

Mađarsko raskrižje
Kako je nastavkom Blue Streama energetsko raskrižje srednje Europe prebačeno iz Austrije u Mađarsku, očekivati je da će se Rusima u “miniranju” Nabucca pridružiti i Mađari. Problem za Hrvatsku je što se diverzifikacija, smanjivanje ovisnosti o ruskom plinu, planirala riješiti upravo vezom s Nabuccom, do kojeg bi se spojili preko Mađarske. Kako stvari sada stoje, diverzifikaciju opskrbe ruskim plinom biti ćemo prisiljeni riješiti – spajanjem na ruski plinovod… Da je tomu doista tako treba spomenuti i klirinški dug po kojem Rusija Hrvatskoj duguje 185 milijuna dolara. Rusi su nam u sklopu duga pristali opremiti buduću TE Sisak kapaciteta 250 MW dijelovima vrijednim 105 milijuna USD, te magistralni plinovod do mađarske granice, opremom vrijednom 15,7 milijuna USD. Oba projekta perjanice su razvoja HEP-a i Plinacroa i ako Rusi kojim slučajem odustanu od dogovora, te će se tvrtke naći u ozbiljnim problemima.

Proširenje plinovoda Blue Stream

Gazprom se već u listopadu obvezao investirati pet milijardi eura u proširenje plinovoda Blue Stream koji vodi prema zapadnoeuropskim državama, a prolazi kroz središnju i istočnu Europu. Gazprom na projektu surađuje s Molom, suvlasnikom Ine, a studija izvedivosti dovršena je početkom siječnja. Kako je rekao predsjednik uprave Gazproma Aleksej Miller, plin će se transportirati preko Turske do Grčke i Italije, a razmatraju se i isporuke za Bugarsku, Rumunjsku, Mađarsku i Austriju. Godišnji kapacitet Blue Stream plinovoda, koji je dovršen 2001. godine, danas iznosi oko 16 milijardi prostornih metara plina. Prošle je godine njime transportirano pet milijardi kubičnih metara plina, dok bi se gradnjom drugog dijela kapacitet plinovoda do 2010. godine povećao na 24 milijarde prostornih metara.