SDP-ov saborski zastupnik Mirando Mrsić komentirao je u petak neslužbene najave iz Vlade o produljenju radnog vremena na 9 sati i ukidanju plaćene stanke od pola sata te uvođenje neplaćene od jednog sata kao još jedan Vladin napad na socijalna prava građana.
Brisanje stanke u suprotnosti sa ZOR-om
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.To su naši reformatori vidjeli na Zapadu pa su i našim radnicima pokušali podvaliti , da od 12-13 sati imaju neplaćeni gablec.
A to su htjeli napraviti kako bi im rascjepkali dan kako nebi po podne stigli raditi u fušu.
Predlažem da plaćeni gablec traje samo 15 minuta kao što je u …….,jer za 15 minuta dovoljno je vremena da se čovjek najede.
Osobno nisam nikada bio na gablecu u određeno vrijeme već idemo jesti (svi u tvrtki) kada nemamo posla .
U jednoj zapadnoj državi povečali su broj zaposlenih tako da djelatnici rade 4 sata dnevno (bez plaćenog gableca) i za takav rad dobiju pola plaće.
Bolje i pola plaće nego biti na burzi bez ikakvih primanja.
Sve, sve, sve – samo nikad ne ono pravo!
Opet jedan tekst koji koliko iritira koliko i nasmijava – zanimljiv je samo sa socijalno-psihološkog stanovišta. Na prvi pogled izgled da je u pitanju aktivnost u stilu “besposlen pop i jariće krsti” – netko ima puno vremena pa izmišlja bedastoće – ali se zapravo radi o nečem drugom. I naravno, opet su jedine reakcije žalopojke ugroženim socijalnim pravima.
O najvažnijem – produktivnosti – niti riječi!!!???
Raditi dulje ne znači raditi produktivnije a niti zarađivati svoju plaću u inače nekonkurentnom poduzeću ili ustanovi. U Njemačkoj na primjer u bivšoj Istočnoj se radi dva tjedna dulje nego u bivšoj Zapadnoj (prosjeci su 1426 prema 1359 – vidi upravo objavljene podatke u “Ostdeutsche arbeiten zwei Wochen laenger” na http://www.wiwo.de).
Međutim, zemlje bivšeg DDR-a su još daleko od toga da po produktivnsti dosegnu bivšu Zapadnu Njemačku.
U zemljama eurozone (prosjek 1573 sata) najviše rade Talijani (1774 sata). Međutim, Talijani su po produktivnosti na začelju (vidi tekst “Italia al top per le ore lavorate ma indietro per produttivita” – http://www.republica.it/economia/2012/10/03)
Dakle bitna je produktivnost a ne broj sati rada. Na primjer, novostvorena vrijednost po satu rada; BDP po stanovniku ili uposlenom itd. gdje su razlike unutar EU 1 : 10.
Produktivnost je u Hrvatskoj postala zaboravljen pojam. Kad ste čuli da je netko na TV-u ili bilo gdje drugdje spomenuo produktivnost? To samo dokazuje da Hrvatska uopće nema tržišnu ekonomiju. Jer u tržišnoj ekonomiji ne možeš opstati ako nisi produktivan. Marx (onaj originalni) je produktivnost definirao kao “društveno potrebno vrijeme”. Samo raditi – bez obzira koliko dugo – ne vodeći računa produktivnosti je ekonomsko samoubojstvo.
Današnja Hrvatska je daleko od toga može ignorirati pitanje svoje produktivnosti što se eto ipak uporno radi.
E moj Marko stvarno ste se do sada pokazali, sva sila reformi, prijedloga i inicijativa.
Uključite se u raspravu