Višegodišnjim nizom rastućih pokazatelja u nas se od iole značajnijih sektora može pohvaliti tek turizam. Premda mnogi ekonomisti drže da ta kretanja nisu baš rezultat domaće politike i strategija, posljednjih nekoliko ministara turizma rezultatski ispadaju odlikaši u odnosu na kolege iz drugih resora.

Upravo objavljeni nalazi državne revizije učinkovitosti u provedbi mjera utvrđenih Strategijom razvoja turizma Hrvatske do 2020., (donesene u travnju 2013.), u najmanju ruku, relativiziraju zasluge domaće politike. Primjerice, Međuministarsko stručno vijeće osnovano radi bolje suradnje i učinkovitije provedbe strategije nije se sastalo gotovo dvije godine, od prosinca 2013. do rujna 2015., pa u Državnom uredu za reviziju (DUR) zaključuju i da "nije obavljalo zadaće radi kojih je osnovano".

Ministarstvo, pak, još nije ustrojilo zaseban odjel za provedbu i praćenje Strategije. A u dijelu prioritetnih mjera vezanih uz poboljšanja zakonodavnog okvira s ciljem jačanja poduzetništva i investicija u turizmu, još nisu doneseni Zakon o povremenim poslovima, izmjene Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe/privatizacije, kao ni izmjene regulative vezane uz pomorsko dobro i morske luke.

Uz to, nisu stvorene pretpostavke za preustroj sustava turističkih zajednica (novi zakon) i izgradnju efikasnog upravljanja turističkom destinacijom, a kaska se i s institucionalnim okvirom za sustavnu provedbu cjeloživotnog učenja za sve zaposlene u turizmu i ugostiteljstvu. Što se tiče mjera akcijskog plana Strategije, planirane su veličine ostvarene u pogledu ukupnih smještajnih kapaciteta i novog zapošljavanja, dok se to ne može reći za prosječnu popunjenost kapaciteta i ciljeve u vezi s povećanjem atraktivnosti i konkurentnosti, investicija i potrošnje.