Hrvatska žurno treba zakon ili kodeks kojim će se spriječiti nepoštena trgovačka praksa. Ovaj se vapaj već danima čuje iz redova proizvođača mlijeka i njihovih udruga. Iz vladajućih struktura o tom zahtjevu za sada se očitovao tek novi ministar poljoprivrede Davor Romić koji je na posljednjoj sjednici Odbora za poljoprivredu u Hrvatskom saboru naglasio da je "kodeks već dobio okvir radne verzije." Međutim, problematika tržišta i trgovine vezana je uz Ministarstvo gospodarstva, no s te adrese za sada javno glasa čuti nije. Na izravan upit kratko uzvraćaju "da je nepošteno trgovanje u RH uređeno zakonom o trgovini."

I doista od 57 članaka njih tri (63., 64. i 65.) govore o toj problematici, no nema riječi o nadzoru i reguliranju tržišnog postupanja. Tko smatra, stoji u zakonu, da mu je nanesena šteta mora sam pokrenuti sudski postupak, odnosno "tužbu može podnijeti trgovac koji je oštećen te komorska i interesna udruženja trgovaca." Ovaj zakon zapravo štiti trgovce, a ne proizvođače, dobavljače. Ideja o zakonu/kodeksu nije rođena tek ovog ožujka. Gotovo prije dvije godine potaknula ju je skupina tvrtki iz prehrambene industrije, angažirala je i tim eksperata koji su izradili prijedlog zakonskog okvira, no on je umjesto u praktičnoj primjeni nakon 'ping-pong' meča između Hrvatske gospodarske komore i Ministarstva poljoprivrede završio u hladovini ladice bivšeg ministra Tihomira Jakovine.

Problematika je nedavno ponovno aktualizirana i to na (ne)očekivan način. Naime, Europska komisija, koja nepoštenu trgovačku praksu drži u fokusu još od 2009. u izvješću za 2015. godinu, upućenom EU Parlamentu i Vijeću (ali i Saboru 29. siječnja), svrstala je Hrvatsku na listu 20 članica EU koje imaju usvojen regulatorni okvir što je – velika neistina. Tko je iz državne birokracije lani lažno izvijestio EK pitali smo ministarstva poljoprivrede, gospodarstva i vanjskih poslova jer, samo se s te tri adrese u Bruxellesu mogao oglasiti hrvatski Pinokio, no odgovor nije stigao, a čekamo ga od 13. ožujka. Komisija u izvješću ponovno proziva članice koje nemaju regulatorni okvir, apelira neka ga usvoje i obuhvate cijeli lanac opskrbe hranom i to ne samo za domaće, odnosno EU tržiše već obvezu uvedu i za tvrtke s trećih tržišta. Četiri su ključne kategorije nepoštenih trgovačkih praksi na koje se treba usmjeriti djelotvoran regulatorni okvir, ističu u EK.

Jedna strana ne bi smjela nepropisno ili nepošteno prebacivati svoje troškove ili poduzetničke rizike na drugu stranu, ne smije tražiti nikakve prednosti ili pogodnosti, a da nije obavila uslugu koja je povezana s traženom prednošću ili pogodnošću, ne smije jednostrano i/ili retroaktivno mijenjati ugovor, osim ako se to ugovorom izričito dopušta uz poštene uvjete i ne smije doći do nepoštenog raskida ugovornog odnosa ili neopravdane prijetnje raskidom ugovornog odnosa. Ovih je dana stoga ponovno krenula inicijativa i to sada prema Vladi RH za usvajanje okvira za suzbijanje nepoštene prakse uz zahtjev da to ipak bude zakon, a ne kodeks, otkriva nam jedan sugovornik sudionik projekta.

Predlažu da u zakon pod nepravedne trgovinske uvjete treba ugraditi sve ugovorne odredbe, klauzule, trgovačku praksu i trgovinske uvjete koji po svom sadržaju, prirodi ili običajima u trgovini odstupaju od načela savjesnosti i poštenja, načela ravnoteže između ugovornih strana, načela jednake vrijednosti činidaba i dobre poslovne prakse u trgovini poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima. Svoj zahtjev su, dodaje, potkrijepili i konkretnim argumentima o padu prihoda i zaposlenosti. Naime, unatrag sedam godina vrijednost proizvodnje samo prehrambene industrije manja je za 3,5 milijarde kuna ili 12 posto dok je paralelno uvoz veći 23 posto, odnosno tri milijarde kuna.

Deficit u 2015. naspram 2005. uvećan je za čak 54 posto uz gubitak i više stotina radnih mjesta radi smanjene proizvodnje. Svi trgovački lanci konstantno još od 1999. međusobno preslikavaju visinu nameta prema dobavljačima. Međutim, naš sugovornik upozorava na pojavu da strani trgovci sustavno posluju s gubitkom, i to sve većim nakon 2007. godine, a dobavljačima nameću sve veća davanja uz prijetnju otkazivanja polica ne prihvate li postavljene uvjete. U posljednjih deset godina ta su davanja, tvrdi, godišnje rasla prosječno 3,9 posto te danas iznose 36 posto. Inzistiraju, kaže, na zakonu jer, kodeks ipak daje labaviji okvir koji bi u praksi mogao biti izigran, a traže se i sankcije za neposlušne.

Povreda zakona, stoji u prijedlogu, smatrala bi se teškom povredom propisa o tržišnom natjecanju za koju je moguće izricanje upravno-kaznene mjere do najviše 10 posto vrijednosti ukupnog prihoda prethodne godine, uz primjenu svih kriterija propisanih propisima s područja tržišnog natjecanja. Ova visoka kazna nije hrvatski hir, Mađarska ju je u svoj zakon o suzbijanju nepoštene trgovačke prakse ugradila još 2010. Većina članica EU odlučila se za zakon, Slovenija je 2011. izabrala kodeks, a uspostavila je i pravobranitelja koji nadzire tržište. Inicijatori predlažu da se provedba pravila o zabrani vladajućeg položaja u trgovini nametanjem nepravednih trgovinskih uvjeta stavi u nadležnost Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Na toj adresi potvrđuju da su i pripravni i osposobljeni preuzeti i tu zadaću, no prethodno zakonodavac mora definirati obuhvat nadležnosti.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?