Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine, koji je potpisan 2011. godine, nije "težak" 1,4 milijarde kuna na godišnjoj razini – kako se do sada većinom pretpostavljalo – nego najmanje 7,4 milijarde kuna.

Naime, kako je Slobodnoj Dalmaciji neslužbeno potvrdilo više analitičara, ali i dužnosnika bivše Vlade koji su radili potrebne simulacije, prema Dodatku tog sporazuma, ne aktivira se samo povećanje osnovice plaće za šest posto u slučaju kada bruto domaći proizvod u dva uzastopna kvartala poraste dva posto, nego se nakon šest mjeseci od te aktivacije mora početi s usklađivanjem plaća VSS početnika u javnim službama s prosječnom plaćom u "privredi", a zatim dovesti taj paritet u odnos iz 2008. godine.

Na ovome mjestu valja pojasniti kako ovdje govorimo samo o povećanju plaća za javne službe (učitelje, liječnike, socijalnu skrb i slične javne djelatnosti), koje broje oko 180 tisuća zaposlenih, a ne i za državnu upravu, u kojoj radi oko 63 tisuće ljudi.

Naime, sličan sporazum za državnu upravu govori kako će se povećanje osnovice od šest posto aktivirati samo u slučaju ako u dva uzastupna kvartala rast BDP-a bude dva posto ili veći u oba tromjesečja pojedinačno, a ne gleda se prosjek u ta dva tromjesečja.

Kako je u zadnja tri kvartala zabilježen rast od preko dva posto samo u trećem kvartalu, to znači da se povećanje plaća za državne službenike ne može aktivirati, iako vodstvo Sindikata državnih službenika i namještenika govori kako bi bio skandal da se povećaju plaće zaposlenima u javnim službama, a ne i državnoj upravi.