Počela je nova godina, a time i novi pokušaji spašavanja pregovora o liberalizaciji tržišta poljoprivrednim proizvodima unutar Svjetske trgovinske organizacije, tj. WTO-a koji traju još od 2001. godine kada su članice na summitu u Dohi prihvatile otvaranje svojih tržišta zemljama “trećeg svijeta” čija se industrija uglavnom temelji na agraru. Iako je do danas prekoračeno tuce “zadnjih rokova za spašavanje” WTO-a, dužnosnici se još nadaju kako nije sve izgubljeno. Inače, glavni problem leži najvećim svjetskim gospodarstvima u Sjedinjenim Državama i Europskoj uniji čiji se najviši dužnosnici nikako ne mogu dogovoriti o snižavanju uvoznih nameta na prehrambene proizvode i smanjenju državnih subvencija za poljoprivredu zbog čega su američki i europski poljoprivrdnici u velikoj prednosti nad drugima. Osim toga, prošle godine su pregovori između Bruxellesa i Washingtona neslavno propali upravo na pitanju smanjenja poticaja i ostatak godine su proveli u međusobnom optuživanju tko je kriv. Sada je nova prilika za rješavanje ‘pat pozicije’ u kojoj se nalazi Svjetska trgovinska organizacije jer danas u Sjedinjene Američke Države stiže predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso koji bi se tijekom dana trebao sastati u Bijeloj kući s američkim predsjednikom Georgeom W. Bushom. Iako je dnevni red sastanka otvoren, Komisija očekuje da će se razgovori fokusirati na energetsku sigurnost, klimatske promjene, stanje na Bliskom istoku, trgovinske i ekonomske odnose, te lepezu globalnih izazova s kojima se EU i SAD trebaju zajednički suočiti. Riječ je o drugom bilateralnom posjetu predsjednika Komisije Barrosa Bijeloj kući, a uz njega u Washington putuju i povjerenica za vanjske odnose Benita Ferrero-Waldner, ali i Europski povjerenik za trgovinu Peter Mandelson koji bi na sastanku s američkom ministricom trgovine Susan Schwab trebao opet pokrenuti novu rundu pregovora i uspješno ih završiti najkasnije do Uskrsa.

Prema informacijama iz Bruxellesa, Unija je spremna popustiti i smanjiti subvencije europskim poljoprivrednicima sa zadnje ponude od 39 posto na 49, a to je gotovo na pragu traženog od zemalja u razvoju koje traže smanjenje od 51,5 posto. Zauzvrat EU traži od Sjedinjenih Država “prava rezanja” poticaja američkim seljacima na isti postotak i to bi dovelo do manjeg proračuna za otprilike osam milijardi dolara. Još jedan od razloga zašto je bitno da pregovori o libelarizaciji završe do srpnja ove godine jest činjenica da američkom predsjedniku tada po ustavu istječu ovlasti potpisivanja trgovinskih sporazuma, a to ujedno znači da bi se do završetka pregovora trebalo čekati najranije do 2009. godine kada će u Bijeloj kući biti novi stanar. Inače, prema izračunima Svjetske banke, uspješnim završetkom trgovinskih pregovora u globalno gospodarstvo ‘ušlo’ bi najmanje 96 milijardi dolara i povećalo volumen svjetske trgovine za više stotina milijardi dolara. Za nadu u uspješan završetak pregovora zaslužna je i njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je 1. sječnja preuzela dužnost predsjedajućeg Europske unije i G8, koja je prilikom posjeta Bijeloj kući najavila i poboljšanje trgovine i investicijskih djelatnosti izmedju Europe i Sjedinjenih država. S time da je njezina želja kreiranje jedinstvenog transatlantskog tržišta za koje i američki analitičari kažu da bi donijelo velike ekonomske prednosti jer trgovina čini samo 20 posto transatlanske privrede, a najveći dio pokreće protok investicija. To taj ekonomski odnos čini drukčijim od ikojeg drugog u svijetu jer samo u Teksasu ima više europskih investicija negoli američkih u Kini i Japanu zajedno. Studija OECD-a ili Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj pokazuje da bi sinkroniziranje osnovnih zakonskih odredbi EU u Sjedinjenim Državama povećalo njihov bruto proizvod za cijeli postotak. A to drugim riječima znači da bi svaka osoba u Americi i Europi mogla dobiti još jednu cijelu godišnju zaradu tijekom svog radnog vijeka.