Stanje na tržištu rada Hrvatsku već duže vrijeme svrstava među tri članice Europske unije u kojima je taj problem najizraženiji, ali ni dinamika promjena nije baš ohrabrujuća.

Prema analizi Hrvatske gospodarske komore, to među ostalim vrijedi za praksu prijevremenih umirovljenja, koja je dijelom zaslužna što prosječan radni vijek u Hrvatskoj iznosi samo 31 godinu (kraći je samo u Mađarskoj i Italiji), što je gotovo deset manje nego npr. u Švedskoj ili Nizozemskoj. Europska komisija nedavno je u sklopu Procedure otklanjanja prekomjerne makroekonomske neravnoteže upravo Hrvatsku apostrofirala kao jedinu zemlju koja nije učinila ništa od preporuka iz veljače kako bi "smanjila privlačnost odlaska u prijevremenu mirovinu".

Od ukupno 51,5 tisuća osoba koje su lani stekle pravo na mirovinu njih 18 tisuća ili čak 35% u mirovinu otišlo pod uvjetima prijevremene mirovine, a to je više nego prethodnih godina, ističu u HGK. A podaci sugeriraju i da ranija umirovljenja ne znače otvaranje većih mogućnosti zapošljavanja mladih ljudi koji se uključuju na tržište rada. Stopom nezaposlenosti osoba dobi do 25 godina, koja iznosi 43%, u usporedbi sa zemljama EU smo već duže pri vrhu.

Problemi strukture, pak, uočljivi su i u segmentima koje obilježavaju nešto pozitivnija kretanja negoli tržište u cjelini. To je slučaj s pokazateljima o (ne)zaposlenosti i potrebama tržišta za visokoobrazovanom radnom snagom. S jedne strane, udio zaposlenih iz skupine VSS u ukupnom broju zaposlenih u pravnim osobama u Hrvatskoj kontinuirano raste, pa je tako i tijekom proteklih šest kriznih godina (2008. do 2014.) povećan sa 17 na 21,6 posto, ili za 25,2 tisuće osoba. To je ujedno i jedina kategorija zaposlenih po stručnoj spremi kod koje je zabilježeno apsolutno povećanje u tom razdoblju, ističe se u analizi.

Istodobno, međutim, od 2008. naovamo povećan je i udjel visokoobrazovanih u ukupno nezaposlenima, i to sa 4 na 7 posto, a u apsolutnom broju nezaposlenih s fakultetskim diplomama u tom je razdoblju porastao za 19,5 tisuća. Tržište očito sve više zahtijeva visokoobrazovanu snagu, ali istodobno postoji značajan višak koje tržište ne apsorbira. To govori u prilog tezama o nekompatibilnosti ponude i potražnje na tržištu rada, odnosno visokog obrazovanja i potreba poslodavaca.