Srpski premijer Aleksandar Vučić pokušat će, kao i njegov prethodnik Mirko Cvetković prije šest godina, kupiti crnogorsku luku Bar. "Iduće godine ćemo, nakon ozbiljne analize i ako se pokaže dobrim za Srbiju, dati ponudu za kupnju luke Bar", rekao je srpski premijer u Kini. Vučić je o tome, piše Politika, razgovarao sa premijerom Crne Gore Milom Đukanovićem i pitao ga bi li imali što protiv da Srbija pokaže interes za kupnju dionica Luke Bar. Od Đukanovića, koji je također sudjelovao na summitu u Kini, dobio je odgovor da neće imati ništa protiv.  

Vučić je napomenuo i da su Kinezi zainteresirani za luke, o čemu je tijekom nedavno završenog posjeta toj zemlji razgovarao i s China Harbour Engineering Companyjem.  Milutin Ignjatović, direktor prometnog instituta CIP, kaže da kupnja luke ima smisla s obzirom na remont pruge Beograd-Bar, koji će se  financirati ruskim kreditom. Kada bude dovršena roba bi iz Beograda do Bara treba stizala za šest do sedam sati, umjesto sadašnjih 15 do 16, a vlakovi bi se umjesto dosadašnjih 40 kilometra na čas kretali tri puta brže. Projektna dokumentacija je, kaže, pripremljena za dionicu od Beograda do Valjeva.  "Postojala je čak i ideja da se instaliraju šine na na brodove, tako da vlak izravno s pruge u Baru sklizne u brod za Bari i odatle željeznicom nastavi put zapadne Europe.

Time bi se izbjegli troškovi pretovara, a dobilo bi se i na vremenu. Za tu su mogućnost bili zagrijani i Talijani , naš najveći vanjskotrgovinski partner", kaže Ignjatović i dodaje da bi time porasla potreba za lukom Bar ne samo iz Srbije, već i Bosne iz Hercegovine.Međutim, Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta, smatra da Srbiji nije ekonomski opravdano da kupi luku Bar. Prvenstveno zato što u nju treba uložiti dosta novca, a i pitanje je ima li Srbija dovoljno robe koju bismo tuda transportirali.

"Fiat bi sigurno imao koristi, no rizično je ulagati u takav projekt zbog jednog ili dva izvoznika. Ta je luka građena sa zamišlju da preko nje ide transport iz Mađarske, Češke i Slovačke. Sada se ne koristi ni polovina njenog kapaciteta", kaže Savić. Smatra da niti Kinezi nemaju interes za kupnju barske luku, jer su usredotočeni na luke Pirej i Solun. Zato je, smatra, interes Srbije da se okrene obnovi pruge Beograd-Budimpešta.  "Strateški interes Srbije, da ima izlazak na more, nije sporan, ali ne treba smetnu s uma sa luka Bar ima određene limite", ističe. Kada je Srbija prošli put razmišljala da je kupi stručnjaci su upozoravali da je dubina luke vrlo mala, tako da 80 posto brodova, koji prođu kroz Sueski kanal, ne može da uđe u ovu luku.

To je ozbiljan problem, piše Politika, jer luka ima značaj zbog prometa sa Dalekim istokom, odnosno Kinom. Osim toga srpsko gospodarstvo preko Jadrana izvozi oko 20 posto robe, dok mnogo više koristi transportne pravce preko Kopra, Rijeke, Soluna i Konstance. Kada govorimo o uvozu, još je manji postotak tereta koji putuje iz Bara, jer gotovo svi veliki uvoznici, koji koriste kontejnerski transport, idu preko hrvatskih luka.  Luka Bar ima kapacitet prihvata osam milijuna tona robe godišnje. Ali kako se u razvoj infrastrukture godinama nije ulagalo, sadašnje mogućnosti ne prelaze 2,5 milijuna tona. To je sedam puta manje nego u luci Kopar ili dva puta manje nego u lukama Rijeka i Ploče. 

Mrkonjićev pokušaj

Loša pruga osujetila veliki posao

Sličan plan imao je i bivši srpski ministar Milutin Mrkonjić, kada je vlada na njegov prijedlog osnovala kompaniju BB Cargo koja je trebalo da sudjelovati na natječaju za kupnju 54 posto crnogorske kompanije. Zagovornici te ideje bili su i vlasnici MK i Viktorija grupe, US Steel koji su s vladom sudjelovali u konzorciju. Međutim, od kupnje se odustalo zbog natječajnih uvjeta, ali i loše pruge između Srbije i Crne Gore. Sada je situacija nešto povoljnija s obzirom na to da Srbija gradi autocestu prema Crnoj Gori, a modernizira se i pruga Beograd-Bar.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’