Tom Borsboom voditelj je Philips Lighting odjela za profesionalnu rasvjetu. Tvrtki se pridružio 2005. kao savjetnik u Philips Design inovacijskom timu.

Prije toga deset je godina radio u SAD-u kao voditelj inovacijskog tima GE Plasticsa, a 1997. se preselio u Singapur gdje je osnovao dizajnersku agenciju koja je surađivala s HP-om, Huaweijem, HTC-om i Hisenseom. Završio je studij dizajna u Eindhovenu i diplomirao kao produkt dizajner, a uzori su mu bivši glavni šef dizajna u Philipsu Stefano Marzano i Dean Richardson iz Fitch/Richardson-Smitha.

Sudjelovali ste u zanimljivom projektu Stratumseind 2.0.,  u sklopu kojeg su različiti interaktivni svjetlosni scenariji postavljeni u ulici koja je središte noćnog života nizozemskog grada Eindhovena. Koliko je taj projekt bio izazovan i što se njime željelo postići?
Riječ je o projektu Philips Lightinga, grada Eindhovena i još nekih partnera, koji je pokazao kako se tehnologija može inteligentno primijeniti u svakodnevnom životu, točnije kako može povećati sigurnost na ulicama. Projekt je dokazao da rasvjeta može imati puno više funkcija od pukog osvjetljavanja, ali i da imamo još puno toga za učiti kako bi je mogli u potpunosti iskoristiti. 

Na koje ste svoje radove najponosniji?
U Philips Designu godišnje imamo jako puno projekata, a mnogi od njih su nosioci dizajnerskih nagrada. Mi sve radimo kao tim, ali kad bi baš morao istaknuti nešto, bilo bi to iskustvo dizajniranja za zdravstvo i potrebe grada.

Na što mislite kada kažete da danas morate dizajnirati za ekosustave?
Moderna povezana rješenja različitih proizvoda i platformi moraju zajednički funkcionirati kako bi ostavili cjelovit doživljaj. Dizajneri također trebaju pristupati dizajnu tako da se njihovo rješenje (čitaj iskustvo) uklope u ekosustave. Zamislite mobitel koji koristi svoj operativni sustav da bi pokrenuo aplikaciju treće strane koju kontrolira drugi proizvod tvrtke. 

Evoluciju dizajna proizvoda volite usporediti s dizajnom softvera. Kako to objašnjavate?
Dizajn proizvoda razvio se u industrijsko doba kada se oblikovalo i proizvodilo za masovno tržište. To zahtjeva vrlo pažljiv pristup s mnogo provjera i ispitivanja kako bi se izbjegli bilo kakvi problemi kad proizvod bude u uporabi (sjetite se opoziva u autoindustriji). Ovaj pristup ne funkcionira u svijetu povezanih proizvoda jer je prespor. U razvoju softvera je uobičajeno da se proizvod pusti na tržište, a finalni stupanj razvoja bude napravljen tek naknadno na temelju povratnih informacija kupaca tj. nadograđuje se osnovna verzija. Možemo kao primjer uzeti Teslu koji svojim električnim automobilima s vremenom nadodaje nove funkcije kroz softverske nadogradnje. To znači da dizajneri kod povezanih proizvoda moraju biti povezani s ciklusima digitalnih inovacija i biti spremni na brze iteracije na tržištu.