Ustaljeno mišljenje da velika poduzeća zahvaljujući svojoj tržišnoj veličini i snazi guše malo poduzetništvo nije točno, već oba sektora predstavljaju jednako važne sastavnice zdrave ekonomije, a između njih postoji osjetljiv odnos međuovisnosti, istaknuto je na panelu Sinergija uspjeha – kako veliki ovise o malima i obrnuto.

Gordan Maras, ministar poduzetništva i obrta, stanje malog i srednjeg poduzetništva opisao je kao dio gospodarstva u uzletu. Sedam posto veći broj malih tvrtki ide, kaže, tomu u prilog, kao i udio ove vrste poduzetništva u BDP-u. Nakon duge krize okruženje je malo drukčije i povoljnije, ulazak u EU je, smatra on, omogućio kontinuirano olakšavanje poslovanja. "Neke smo stvari trebali napraviti i ranije, poput privatizacije brodogradnje", kaže.

Nelikvidnost je, priznaje, i dalje veliki problem, pa iako je njegovo ministarstvo unijelo brojne promjene, za nerješavanje se ipak smatraju odgovornima. Dodatno opterećenje vidi u kamatama, rekao je pa se osvrnuo na nedavne događaje: "Banke ne žele posuđivati državi zbog švicarskog franka, gdje je tu Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja?", postavio je pitanje na što je replicirao Zoran Kureljušić, izvršni direktor Sektora za marketing malih i srednjih poduzeća PBZ-a pojasnivši kako će i banke korigirati kamate nakon što država odradi svoj dio posla, ali i da u formiranju visine kamata sudjeluju i volja poduzetnika i tržišna utakmica.

Vrativši se na temu poduzetništva Maras je rekao da se na primjerima Agrokora, Orbica i Podravke, koji su postali regionalni igrači, najbolje vidi potencijal hrvatskog poduzetništva te poručuje: "Ulagat ćemo u one najbolje, ne kako bismo dodatno osnažili njihov poziciju, već ih nagrađujemo jer podižu gospodarstvo. Nismo za socijalni pristup". Ministar je najavio novi natječaj za turizam. Petar Lovrić, predsjednik HUP-Udruge malih i srednjih poduzetnika smatra da bi, kad bi država popustila u represivnom smislu, bilo puno više investicija, a upozorava kako je posljednjih par godina sve postalo normirano. Istaknuo je da malo tko zna kako se provodi evidencija radnog vremena, kao ni kako se primjenjuju brojni drugi zakonski i podzakonski akti koji se često mijenjaju.  "U tranziciji je kultura neplaćanja dovedena do razine razbojništva", njegov je komentar na nelikvidnost pojedinih dijelova tržišta.

"Pojedinci su se razvijali na teret malih dobavljača, jer, ako nekome raste imovina, a ne rastu obaveze – opet je riječ o razbojništvu", kaže i poručuje da HUP predlaže talijanski model zadrugarstva gdje bi velike kompanije dozvolile manjima razvoj tzv, coppova, odnosno i punjenje polica i razvoj trgovina. "Strani se trgovački lanci ponašaju dosta loše, sebe uporno posipamo pepelom, a drugima gledamo kroz prste", napominje. No na kraju zaključuje: "Nije ili nego i mali i veliki, jer mali ni ne mogu na tržište bez velikih. Prijelaz iz socijalizma u tržišnu utakmicu je bolan, a tu bi država trebala biti najveći poslovni partner." Ljerka Puljić, članica NO Agrokora govorila je o položaju velikih kompanija. Svjesna je da za izlazak na tržište treba ogroman radni i obrtni kapital, zbog čega pojedini mali ili srednji poduzetnici ne narastu dalje od regionalnih dobavljača. Velike kompanije mogu pomoći manjima u lansiranju njihovih proizvoda na tržište, ali i mali trebaju biti spremni uložiti i nešto vlastita novca u taj proces. 

"Veliki ovise o malima i obrnuto. Kada investiramo u mala i srednja poduzeća dajemo im udio na tržištu, smatramo ih partnerima, a ne dobavljačima", ističe Puljić. Osvrnula se i na činjenicu da se i veliki teško nose s konkurencijom. "Naša konkurencija vani plaća cijenu kapitala po 1% dok mi kao velika kompanija plaćamo i do 8%, a trebamo biti jednako konkurentni kao i oni. U smislu asortimana, troškovima poslovanja i operativnim troškovima se očekuje da im pariramo, a u startu smo zbog cijene kapitala već nekonkurentni". Predlaže udruživanje malih poduzetnika jer time dobivaju snagu, što se najbolje vidi na primjerima povrćara i voćara. Što se tiče roka otplate od 60 dana upozorila je kako nije uvijek tako, jer "kad bi Agrokor plaćao sve unutar tog roka morali bi izdvajati iz vlastitih sredstava što je gotovo nemoguće". Organizacijom proizvođača u udruge i pomaganjem znanjima i iskustvom, kao i tehnologijama te savjetima, otvara se ogroman prostor gdje veliki mogu sudjelovati u rastu manjih poduzeća.

"U probijanju na tržište im možemo pomoći kroz naše lance, prijevoz, usluge…", nastavila je Ljerka Puljić. Maria Anselmi, regionalna direktorica Bisnodea, otkrila je da se broj malih i srednjih poduzeća u 2014. povećao za gotovo 7%, dok je kod velikih sustava to bilo u padu, kao što su veliki bilježili i pad broja zaposlenosti, prihoda i konkurenostnosti, čime su bili i manje atraktivni investitorima. Udio zaposlenih u SME sektoru iznosi 69,1% i u 2014. je povećan za 2,2%, dok u velikim poduzećima iznosi 30,9% nakon smanjena od 5,7%. Što se investicija tiče, udio SME sektora je porastao za 12%, dok veliki bilježe rast o 9,9%. Najveći se pomak vidi u izvozu, gdje SME bilježi rast izvoza veći od 18 posto, a velika poduzeća više nego dvaput manje, 7,2 posto.

Ivan Bračić, direktor i vlasnik PIP-a, poručio je da straha od poslovanja u Hrvatskoj ne bi trebalo biti, ali da se još osjeća. Požalio se na prekid dokumentirane komunikacije s nadležnim ustanovama, jer smatra kako je i loša informacija dobra ukoliko dođe na vrijeme. Upozorio je da između malih i srednjih postoji još nekoliko vrsta poduzeća, poput najmanjih, na koja se u legislativi uglavnom zaboravlja, dok bi se utakmica trebala razigrati na cijeloj vertikali.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

"Poduzetnici moraju živjeti i prije i poslije izbora i ne bi trebali čekati smjenu vlasti jer su u patnji cijelo vrijeme. Nitko više ne vjeruje da će se baš smjenom vlasti automatski dogoditi i pozitivne promjene", rekao je. Što se tiče suradnje s velikim kompanijama, potvrdio je kako ni oni bez strateškog partnera Agrokora ne bi bili uspješni. Složio se da je zakonska regulativa velik problem i česta promjena zakona ne pomaže, kao ni neujednačen kriterij inspekcijskih službi pri čemu se stvorilo gotovo 80% sive zone. "Šteta što disperziramo i poticajna sredstva jer nam je iskoristivost kapaciteta ispod ekonomske isplativosti", zaključio je.