Bernhard Url čelni je čovjek kad je u pitanju sigurnost hrane u Europi. U Hrvatsku stiže prvi put otkako je na čelu Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) sudjelovati na konferenciji o sigurnosti hrane i rizicima u Osijeku. O tome koliko je sigurna hrana koju jedemo, zašto su bakterije i mikotoksini veća briga od pesticida i zašto ga ne zabrinjava GM hrana, razgovaramo za Poslovni dnevnik.

O čemu ćete govoriti u Osijeku, trebamo li biti zabrinuti zbog sigurnosti hrane?
Ne, ne treba se brinuti zbog sigurnosti hrane. Govorit ću o europskom sustavu koji nadzire sigurnost, dobroj suradnji u Europi koja je jedna od ključnih odrednica uspjeha. Posao EFSA-e je znanstveno određivanje rizika za hranu, od kemijskih, mikrobioloških, rizika genetski modificiranih organizama te pesticida. Kad procijenimo rizik, dajemo mišljenje 'risk menadžerima', odnosno političarima, u našem slučaju uglavnom Europskoj komisiji.

Kakva je sigurnost hrane danas u odnosu na prije 10 godina?
Napravili smo golem napredak u posljednjih deset godina na svim razinama, od proizvođača hrane, nacionalnih vlasti, europskih institucije pa i EFSA-e. Prije deset godina imali smo BSE krizu, poznatu kao kravlje ludilo. Tada su na snazi bile zabrane uvoza govedine između Francuske i Engleske. Danas bi to bilo potpuno nemoguće jer imamo zajednički prostor sigurnosti hrane. To ne znači da nismo imali kriza u posljednjih deset godina, no sad smo puno bolje opremljeni nositi se s njima na jezgrovit način i bolje štiteći potrošače. Europa može biti ponosna na ono što smo napravili kad je riječ o sigurnosti hrane. Hrvatska je također dio te priče o uspjehu i vrlo smo na nju ponosni.

Dakle, izbije li krizna situacija, članica više ne može vući unilateralne poteze?
Tako je. Sigurnost hrane je globalna, hranom trgujemo globalno, a s njom putuju i rizici. Moramo razmišljati o sigurnosti i iznad europske razine. EFSA djeluje globalno, no naš primarni fokus je na jednom prostoru sigurne hrane u 28 članica.

Što je s hranom koja u Europu stiže iz primjerice Afrike ili Australije?
To je vrlo važno pitanje jer trgujemo hranom s gotovo 200 država diljem svijeta. Želite li trgovati s Europom, preduvjet je da zadovoljite naše standarde. To je lako reći, ali teže provesti. Ljudi iz drugih institucija, ne EFSA-e u ovom slučaju, odlaze u Južnu Ameriku, Afriku, Aziju i provode inspekcije. Nebitno je otkud hrana dolazi, iz Unije ili izvan nje, sva mora zadovoljavati pravila. Očito nam je lakše provjeravati unutar EU, nešto teže uvoznu, no vrlo dobro uspijevamo.

Osim bakterija, koji su glavni rizici za hranu? Ljude u Hrvatskoj posebno zabrinjavaju pesticidi i GMO?
Postoji interesantan fenomen; građane brinu jedni rizici kad je hrana u pitanju, a znanstvenike posve drukčiji. Potrošače uglavnom zabrinjavaju pesticidi, GMO hrana i aditivi. Stručnjaci smatraju da su najveći rizici bakterije, virusi i mikotoksini koje proizvode gljivice, a mogu se naći u žitaricama i orašastim plodovima. Sa znanstvenog stajališta mikotoksini zahtijevaju posebnu pozornost, dok su rizici kod pesticida i aditiva daleko manji. Ta razlika pokazuje da nedovoljno komuniciramo prave rizike za sigurnost hrane.

EU je počela liberalizirati kriterije za GM hranu. Kakav je stav EFSA-e o GMO-u?
Mi procjenjujemo rizik pojedinačnih proizvoda, nemamo jedinstven stav o GM hrani. EFSA mora procijeniti svaki proizvod, uspoređujemo GM biljke s konvencionalnima. Ako procjena kaže 'da', da je sigurnosni rizik jednak, možda uz dodatne mjere ublažavanja rizika dajemo pozitivno mišljenje. To ne znači da će ta hrana i doći na tržište jer to ovisi o risk menadžerima. Oni odlučuju žele li je jer nije riječ samo o hrani, već je tu i pitanje etike, kulture, ekonomije. To je važno i za Hrvatsku: razdvojiti procjenu rizika od upravljanja tim rizicima. Procjena rizika je zadatak za znanstvenike bez pritiska ekonomije i politike. Onda oni mogu dati svoja zapažanja političarima, koji će konačne odluke donijeti uzimajući u obzir i druge faktore, poput rasta, etike i religijskih uvjerenja. U Europi smo dosad naučili da te dvije grane moraju biti odvojene.

U javnosti vlada uvjerenje da se skrivaju detalji pregovora o Transatlantskom trgovinskom sporazumu (TTIP) između EU i SAD-a. Treba li se Europa bojati rezultata tih pregovora?
EFSA ne sudjeluje u pregovorima o TTIP-u. Pregovara Europska komisija, a mi pružamo tehničku i znanstvenu potporu. Ne znamo što se događa iza zatvorenih vrata, ali kao građanin znam da je transparentnost povećana objavljivanjem dokumenata. Osobno ne mislim da američka vlada namjerno truje svoje građane, već ih štiti na isti način kao Europa svoje. Možda oni imaju različiti pristup od nas, kad su posrijedi standardi postoje neke razlike, ali ne bih bio zabrinut.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Biste li osobno jeli GM hranu?
EFSA je procijenila puno GM hrane, dala je pozitivna mišljenja, a sad je na drugima da odluče žele li je u Europi ili ne. Osobno? Mislim da u Europi jedemo hranu koja nije genetski modificirana, ali su životinje koje koristimo u prehrani hranjene GM hranom ili se to ne može isključiti. Prema onom što smo mi vidjeli, ta hrana je sigurna.

Kako su se hrvatske institucije uklopile u rad EFSA-e?
Hrvatska je pozitivni primjer suradnje u Europi i sa EFSA-om. Hrvatska je tek malo više od dvije godine članica EU, i s obzirom na veličinu ugodno je iznenađenje po pitanju dobre suradnje i organiziranosti. 

Zoonoza nam zadaje puno posla   

Koji su danas najveći rizici kad govorimo o hrani?

To su rizici povezani s potencijalnom kemijskom kontaminacijom u hranidbenom lancu, npr., teškim metalima i pesticidima kojima se štite biljke od bolesti, kao i mogućim ostacima lijekova u proizvodnji životinjske hrane. Tu su rizici od virusa i bakterija, plijesni, zoonoza (bolesti koje su prenosive sa životinja na ljude, op.a.). Iako problem salmonele smatramo riješenim i njezina pojava je dramatično smanjena, na području zoonoza imamo još posla, posebno kad su posrijedi zaraze rodom bakterija campylobacter, kojih imamo velik broj u Europi. Puno se bavimo tim problemom.