Panel pod nazivom Sinergija uspjeha – kako veliki ovise o malima i obratno održan je u sklopu Small & Medium Business Foruma, manifestacije u organizaciji Poslovnog dnevnika. Tematski usmjeren na odnos velikih gospodarskih sustava i malog poduzetništva, nastojalo se eliminirati ustaljeno mišljenje kako velika poduzeća zahvaljujući svojoj tržišnoj veličini i snazi guše malo poduzetništvo. Istaknuto je da oba sektora predstavljaju jednako važne sastavnice zdrave ekonomije, a da između njih postoji osjetljiv odnos međuovisnosti. Malim i srednjim poduzetnicima prijeko je potrebna stabilnost i sigurnost kako bi uz mogućnost širokog plasmana svojih poslova imali i bolji uvid u promjene koje se događaju na tržištu, a i kako bi pravovaljano dogovorili na zahtjeve potrošača. Na panelu je odgovoreno na brojna pitanja vezana uz održivi rast malih poduzeća te sektore s najvećim potencijalom održivosti, a bilo je i o interesu potrošača za lokalno proizvedenim proizvodima, kao i komparativnim prednostima malih poduzeća na lokalnim tržištima

Branko Roglić, vlasnik kompanije Orbico, u uvodnom je predavanju male i srednje poduzetnike i mlade ljude u njima opisao kao potencijal koji može prerasti u veća ili velika poduzeća. Iako postoje dva suprotstavljena mišljenja, od kojih jedno tvrdi kako su velika poduzeća krucijalna za investicije i radna mjesta, dok se drugo zalaže za mala i srednja poduzeća jer su fleksibilnija, istaknuo je kako je ipak na strani ovih manjih. Rješenje vidi u prožimanju malih i velikih, što smatra i prednošću novog političkog sustava, jer su ranije postajala samo velika poduzeća uz koja su eventualno bili dozvoljeni obrti. „Kombinacijom poduzeća različite veličine garantirat će se i gospodarski i rast investicija, a država bi pri tome trebala biti što jeftinija.“, istaknuo je Roglić. „Velika bi poduzeća trebala razvijati infrastrukturu s jeftinom logistikom, jer ako skupo plaćate vodu i energiju niste konkurentni ni na domaćem, niti na europskom, a tek niste na nekom većem tržištu. Europsko je tržište svoje cijene i kvalitetu proizvoda dovelo do savršenstva.“, upozorio te dodao kako se zalaže za privatizaciju svega osim državnih resursa. Zaključne su riječi usmjerene u smanjivanje eksploatacije ljudi i naglasak kako bi svima zajednički cilj trebao biti stvaranje zaposlenika sretnima, kao i njihovih obitelji.

Gordan Maras, ministar poduzetništva i obrta RH, stanje malog i srednjeg poduzetništva opisao je kao dio gospodarstva u uzletu. Sedam posto veći broj malih tvrtki ide u tome prilog, kao i udio ove vrste poduzetništva u BDP-u. Nakon dugog perioda krize okruženje je malo drugačije i povoljnije, ulazak u Europsku Uniju omogućio je kontinuirano olakšavanje poslovanja, smatra Maras. „Neke smo stvari trebali napraviti još i ranije, poput privatizacije brodogradnje, no određene su promjene napravljene i gospodarstvo je krenulo uzlanom putanjom.“, jedan je od stavova ministra. Nelikvidnost je i dalje veliki problem, i iako je njegovo ministarstvo unijelo brojne promjene, za nerješavanje ovog problema se ipak smatraju odgovornima. Dodao je kako posebne napore treba uložiti u sanaciju i robne zamjene i pomaganje Poduzetnicima da do svog novca – dođu. Dodatno opterećenje vidi u kamatama, jer zemlje i s većim javnim dugom imaju niže kamatne stope, no ostavio je mjesta i netržišnim razlozima kao uzrocima. „Banke ne žele posuđivati državi zbog švicarskog franka, gdje je tu Agencija za zaštitu tržišta?“, postavio je pitanje na što je replicirao Zoran Kureljušić, izvršni direktor Sektora za marketing malih i srednjih poduzeća PBZ-a pojasnivši kako će i banke će korigirati kamate nakon što država odradi svoj dio posla, ali i da u formiranju visine kamata sudjeluju i volja poduzetnika i tržišna utakmica.

Srednja i mala poduzetništva u BDP-u razvijenih zemlja sudjeluju s oko 60 posto, dok Republika Hrvatska zasad ima nešto više od 50 posto sudjelovanja malih i velikih, dok se iz Ministarstva poduzetništva i obrta može čuti kako ga planiraju povećati za deset do 15 posto. Navedeno planiraju postići razvojem nekoliko sektora, ali priliku vide i u ulasku na tržište Unije koje je povećalo šanse i konkurentnost. Na primjerima Agrokora, Orbica i Podravke koji su postali regionalni igrači najbolje se vidi potencijal hrvatskog poduzetništva. Srpsko, slovensko, poljsko tržište smatra atraktivnima i kapacitetno iskoristivima. „Ulagat ćemo u one najbolje, ne kako bismo dodatno osnažili njihov poziciju, već ih nagrađujemo jer podižu gospodarstvo. Nismo za socijalni pristup.“, kaže Maras najavljujući da će se za 15 dana otvoriti novi natječaj za turizam. „Ljude želimo potaknuti na poduzetništvo, ne na prijevaru. Za malverzacije postoje i sankcije, pri čemu bi, recimo, odgovaranje cjelokupnom imovinom za buduće poduzetnike bilo u najmanju ruku destimulativno.“, zaključio je Maras.

Petar Lovrić, predsjednik HUP-ove Udruge malih i srednjih poduzetnika, o zaostajanju malog poduzetništva u programima financiranja sugerira da poduzetništvo može krenuti iz kapitala profesije i imovine. Kad bi država popustila u represivnom smislu bilo bi puno više investicija, smatra Lovrić, i upozorava kako je posljednjih par godina sve postalo normirano. Istaknuo je kako malotko zna kako se provodi evidencija radnog vremena, kao ni kako se primjenjuju brojni drugi zakonski i podzakonski akti koji se često mijenjaju.
„U tranziciji je kultura neplaćanja dovedena do razine razbojništva.“, Lovrićev je komentar na nelikvidnost pojedinih dijelova tržišta i naročit problem malog i srednjeg poduzetništva. „Pojedinci su se razvijali na teret malih dobavljača, jer ako nekome raste imovina, a ne rastu obaveze – opet je riječ o razbojništvu.“HUP predlaže talijanski model drugarstva gdje bi velike kompanije dozvolile manjima razvoj coppova , odnosno i punjenje polica i razvoj trgovina. „Strani se trgovački lanci ponašaju dosta loše, sebe uporno posipamo pepelom, a drugima gledamo kroz prste.“, ističe. Rješenje ostalih nepravilnosti vidi i u prihvaćanju belgijskog modela, koji bi riješio i problem korumpirane javne nabave, a koji tržišnu priliku daje onim igračima koji su najbliži cijeni troška, uz zadovoljenje triju uvjeta: KKK, odnosno količina, kvaliteta i kontinuitet. „Nije ILI nego I mali i veliki, jer mali ni ne mogu na tržište bez velikih. Prijelaz iz socijalizma u tržišnu utakmicu je bolan, a tu bi država trebala biti najveći poslovni partner.“, nakon čega je potvrdio da u OPG-ovima vidi najveći sektori potencijal. No, upozorava da nemamo suvisli zakon i mikroekonomiji, i nismo riješili jesu li OPG-ovci poduzetnici ili dio sive ekonomije. Poduzetništvo iz imovine Lovrićeva je ideja koja se zasniva na činjenici da su ljudi koji u posjedu imaju kuću, stan ili vikendicu nikako nisu socijalni slučajevi. „Imovina obvezuje i oni su dužni pridonositi javnom dobru.“, nastavlja Lovrić i predlaže poduzetništvo iz imovine, jer ako ih stavimo u funkciju dohotka imat ćemo i dobitak.

Ljerka Puljić, članica Nadzornog odbora Agrokora, iz prve je ruke govorila o položaju velikih kompanija. Svjesna je da za prvo punjenje, odnosno izlazak na tržište, treba ogroman radni i obrtni kapital, zbog čega pojedini mali ili srednji poduzetnici ne narastu dalje od regionalnih dobavljača. Velike kompanije mogu pomoći manjima u lansiranju njihovih proizvoda na tržište, ali i mali trebaju biti spremni uložiti i nešto vlastitih sredstava u taj proces. „Veliki ovise o malima i obrnuto. Kada investiramo u mala i srednja poduzeća dajemo im udio na tržištu, i smatramo ih partnerima a ne dobavljačima.“, ističe Puljić. Naglasak je prebačen na konkretne probleme velikih kompanija, a to je i da se oni teško nose s konkurencijom. „Naša konkurencija vani plaća cijenu kapitala po jedan posto dok mi kao velika kompanija plaćamo i do osam posto, a trebamo biti jednako konkurentni kao i oni. U smislu asortimana, i troškovima poslovanja i operativnim troškovima se očekuje da im pariramo, a u startu smo zbog cijene kapitala već nekonkurentni.“

Predlaže udruživanje malih poduzetnika jer time dobivaju snagu, što se najbolje vidi na primjerima povrćara i voćara. Što se tiče roka otplate od 60 dana upozorila je kako nije uvijek tako, jer kad bi Agrokor plaćao sve unutar tog roka morali bi izdvajati iz vlastitih sredstava što je gotovo nemoguće.

Partnerski odnos s manjim poduzećima vidi i kroz marketing i promociju, naročito u situaciji kada velike kompanije gube svoje partnere jer ih oni ne mogu pratiti u ubrzanom razvoju. „Ne može vam ni svaka mala kompanija biti partner, i makar ne ostajemo s njima trajno, pokrenuli smo veliki broj manjih.“

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Neretvanska mandarina i baranjski kule primjer su kako se uz malu pomoć lokalni proizvodi mogu razvijati i plasirati na druga tržišta. Organizacijom proizvođača u udruge i pomaganjem znanjima i iskustvom, kao i tehnologijama te savjetima, otvara se ogroman prostor gdje veliki mogu sudjelovati u rastu manjih poduzeća. „U probijanju na tržište im možemo pomoći kroz naše lance, prijevoz, usluge.“, nastavila je Ljerka Puljić. Specijalizaciju proizvodnje smatra dobrim korakom za konkurentnost koja se dodatno može povisiti partnerstvima i inovacijama, gdje se otvara sasvim novi prostor za tradicionalne i specifične kako proizvode, tako i usluge.

Maria Anselmi, regionalna direktorica Bisnodea, statističkim je podacima ukazala da se broj malih i srednjih poduzeća (SME) u 2014. povećao za gotovo 7 posto, dok je kod velikih sustava to bilo u padu, kao što su veliki bilježili i pad broja zaposlenosti, prihoda i konkurenostnosti, čime su bili i manje atraktivni investitorima. Brojkama, udio zaposlenih u SME sektoru iznosi 69,1 posto i u 2014. je povećan za 2,2, dok u velikim poduzećima iznosi 30,9 posto nakon smanjena od 5,7 posto. Što se investicija tiče, udio SME sektora je porastao za 12 posto, dok veliki bilježe rast o 9,9 posto. Najveći se pomak vidi u izvozu, gdje SME bilježi rast izvoza preko 18 posto, a velika poduzeća više nego dvaput manje, 7,2 posto. Kako je dobar dio panela posvećen problemu nelikvidnosti, Anselmi je predložila nekoliko mjera kojima bi se takvo što moglo smanjiti ili izbjeći. Naime, pri ulasku u posao sa drugim i trećim stranama predlaže dubinsku provjeru partnera i njihova načina poslova, jer od početka prodaje i ulaska na tržište rizik snosi upravo poduzetnik. Ograničavanje roka plaćanja, poput roka od 60 dana, smatra dobrim potezom, ali je ovdje važna i uloga banaka koje bi trebale osigurati stabilnost. Osigurati treba i rizike kreditiranja, a malim i srednjim poduzetnicima omogućiti dobre uvjete kako bi se izbjegle potencijalne financijske zamke. Sinergiju velikih i malih poduzeća oprimjerila je na talijanskim i europskim kompanijama čija uloga posebno dolazi do izražaja kad je malo i srednje poduzetništvo u krizi. Veliki tada na sebe preuzimaju odgovornost odražavanja ekonomskog sustava na način da svojim sredstvima ulažu u inovacije koje ih drže na površini, bilježeći kontinuirani rast. Mala poduzeća nemaju sredstva ta tehnološke inovacije, ali ih korporacije u svoje mehanizme mogu integrirati kao partnere.

Ivan Bračić, direktor i vlasnik PIP-a, govorio je o strahu poslovanja u Republici Hrvatskoj za koji je napomenuo kako ga ne bi trebalo biti, ali da se još uvijek osjeća. Požalio se na prekid dokumentirane komunikacije s nadležnim ustanovama, jer smatra kako je i loša informacija dobra ukoliko dođe na vrijeme. Upozorio je da između malih i srednjih postoji još nekoliko vrsta poduzeća, poput najmanjih, na koja se u legislativi uglavnom zaboravlja, dok bi se utakmica trebala razigrati na cijeloj vertikali. „Poduzetnici moraju živjeti i prije i poslije izbora i ne bi trebali čekati smjenu vlasti jer su u patnji cijelo vrijeme. Nitko više ne vjeruje da će se baš smjenom vlasti automatski dogoditi i pozitivne promjene.“, rekao je Bračić. Što se tiče suradnje s velikim kompanijama, potvrdio je kako ni oni bez strateškog partnera Agrokora ne bi bili uspješni. Nastavno na stav Petra Lovrića, složio se da je zakonska regulativa velik problem i česta promjena zakona nikako ne pomaže, kao ni neujednačen kriterij inspekcijskih službi pri čemu se stvorilo gotovo 80 posto sive zone. „Šteta što disperizamo i poticajna sredstva jer nam je iskoristivost kapaciteta ispod ekonomske isplativosti.“, zaključio je.