Postojeće zadruge mogu se u kratkom roku uskladiti s kriterijima pravilnika o priznavanju proizvođačkih organizacija i na taj način ubrzati ukupan proces koji uvjetuje Europska unija radi korištenja fondova, potrebno je samo malo političke volje kroz suradnju resornih ministarstava, poljoprivrede i poduzetništva, smatra ravnateljica Centra za zadružno poduzetništvo Ilda Stanojević.

Hrvatska danas ima 1200 zadruga s oko 20 tisuća zadrugara i 2500 profesionalnih djelatnika, uz prosječan ukupni godišnji prihod oko 1,5 milijardu kuna. Dok se nove proizvođačke organizacije osnivaju puževim korakom (tek tri), više od 50 posto zadruga ima minimalan broj od samo sedam zadrugara, a njih 60 posto nema zaposlenih. Prije desetak godina zabilježena je prava eksplozija novoosnovanih zadruga, no mnoge od njih su u međuvremenu ugašene. Zadrugarstvo u RH ima dugu tradiciju, Kuna s Pelješca osnovana je još 1902. i danas uspješna, baš kao i Marina nadomak Trogira, čiji početak seže u 1908., a uz bok su im zadruge Putniković te one s Brača i Visa, a od ribarskih izdvaja Omega 3 iz Kali i Lanternu iz Pule.  

"Zadruge su iznimno važne razgovara li se ne samo o poticanju i okrupnjavanju proizvodnje, edukaciji koja za rezultat ima okretanje zadrugara proizvodima veće dodane vrijednosti, nego i zbog zadržavanja stanovništva u ruralnim područjima", ističe Stanojević te kao primjer izdvaja zadrugu Marina. Iako je zakonska obveza godišnje izdvojiti 20 posto dobiti za razvojne projekte, Marina za tu namjenu izdvaja čak 50 posto. Polovicom listopada, najavljuje, u Pazinu će biti održan širi skup na kojemu će prvi put javno promovirati dva vrlo važna projekta. Jedan je Strategija razvoja zadrugarstva do 2020., a drugi promocija vizualne oznake za Hrvatski zadružni proizvod. "Radna grupa pri Ministarstvu poduzetništva već je iskreirala 'kostur' budućih strateških ciljeva u zadrugarstvu, dok je Centar nositelj zaštite i izrade znaka za Hrvatski zadružni proizvod", objašnjava Stanojević.

Oba projekta, uvjerena je, revitalizirat će nacionalno zadrugarstvo i vratiti mu značaj. "Zadrugarstvo je poželjan gospodarski model, u poljoprivredi posebno. Nema idealnijeg oblika od zadruge za povezivanje proizvođača kad je riječ o ruralnim prostorima", ocjenjuje ravnateljica Centra i prisjeća se, zlatnog razdoblja zadrugarstva kada je "pola Komiže izgrađeno zadružnim kreditima za koje nisu bile potrebne ni zadužnice, ni kolaterala".  Takva opcija štednje i kreditiranja članstva u poljoprivrednim zadrugama neočekivano je ukinuta, a zakon je otvorio prostor štedno- kreditnim zadrugama, što je, danas je to potpuno razvidno, urodilo brojnim negativnim posljedicama.

Zakonodavac mora liberalnije pristupiti problematici zadrugarstva, država kroz određenu logistiku treba dati kvalitetniju potporu. Kroz blažu poreznu politiku i/ili slične mjere. Talijanski model zadrugarstva može biti dobra ilustracija, primjerice, njihov Fond za razvoj zadrugarstva u koji sve zadruge uplaćuju tri posto od dobiti i na taj iznos ne plaćaju državi porez. Prikupljenim sredstvima uzajamno se financiraju novi dobri projekti zadruga koje nemaju dovoljno vlastita kapitala. Zašto zakonodavac ne bi, ističe, poticao i dadilje, osobe koje nude usluge instrukcija školarcima ili čišćenje poslovnih i stambenih prostora i slične na udruživanje u zadruge.