Javna rasprava o novom ustroju turističkih zajednica (TZ) i raspodjeli velikog novca koji se slijeva za promociju hrvatskoga turizma može se usporediti valjda samo s raspravom o reformi zdravstvenoga sustava. Izgleda da nema dobrog rješenja, onog koje će pomiriti interese lokalaca, županija, interesa države, politiku, a istodobno biti pošteno i prema onima koji turizam dobro rade i onima koji to tek trebaju naučiti i razviti.

Ekipi Ministarstva turizma stoga nije lako, pogotovo zato što se na svakom koraku suočava s rizikom da u donošenju neke konačne verzije zakona prevladaju interesi politike i predizborne kampanje u kojoj se mnogo ne "talasa". Najviše spora izazvali su neki, sad vidimo neuspješni, pokušaji da se smanji broj malih lokalnih turističkih zajednica. Ideja sadržana u aktualnoj verziji Zakona o turističkim zajednicama bila je da se, odlukom skupštine TZ-a, mogu ugasiti turističke zajednice čiji troškovi za plaće prelaze 25 posto ukupnog prihoda. Misao vodilja bila je da u brojnim malim TZ-ima direktori i zaposlenici po cijele dane grickaju vrh olovke i vrte kosu, iako u destinaciji imaju manje atrakcija i manifestacija nego zaposlenih.

Takvih učmalih ureda TZ-a ima po cijeloj Hrvatskoj i služe sami sebi, a novac se rasipa, umjesto da se usmjerava tamo gdje može donijeti novu vrijednost. Istodobno, na terenu se čuje da dobar broj baš malih TZ-a i njihovih entuzijastičkih direktora radi 24/7, sastanči, osmišljava, radi nove proizvode, služi kao uzor najvećima, čak ima nedostatak zaposlenih, iako nekad zbog loše naplate balansira na rubu navedenog cenzusa od 25 posto. Iako njihovo gašenje ne bi bilo automatsko, već bi lokalna uprava trebala ocijeniti treba li svoju turističku zajednicu i želi li je financijski poduprijeti, pitanje je koliko bi se radilo o objektivnim, a koliko o politički motiviranim odlukama. Ideja je, međutim, neslavno propala, i to nakon što su se pobunili župani s argumentima o propasti turizma u njihovim malim mjestima, uglavnom na kontinentu i nerazvijenim mjestima u zaleđu.

Argumenti koji govore u prilog tome da se turističke zajednice mogu spajati, raditi na povećanju prihoda, uredi restrukturirati u skladu s budžetom, u međuvremenu su ishlapjeli, možda zato što ih zakon nije dobro razradio. Da će odustati od važnog dijela reforme, ministar turizma Darko Lorencin dao je naslutiti u javnim istupima proteklih tjedana, ponavljajući da se neće ukidati nikakvi TZ-i, iako mu zakon izrijekom propisuje uvjete za "prestanak postojanja turističke zajednice" i proceduru ukidanja. Prije nekoliko dana i službeno je potvrdio da u novoj verziji zakona, koja će izaći valjda idućeg tjedna, neće više biti navedenog cenzusa. Lorencin i dalje upozorava na suštinu problema: trenutačno čak trećini turističkih zajednica općina i gradova 90 posto prihoda odlazi na plaće i funkcioniranje ureda, dok turizmu trebaju turističke zajednice koje neće biti svrha same sebi.

Možda navedeni cenzus i nije najbolje rješenje, već se trebaju razraditi dodatni kriteriji za opstanak ili ukidanje turističke zajednice, na temelju nekih drugih rezultata ili tek potencijala. Depolitizacija je drugi važan segment reforme turističkih zajednica, a upitno je hoće li se ona postići. Iako gradonačelnici više po sili zakona neće morati biti i predsjednici turističkih zajednica, što većina pozdravlja, u brojnim sredinama boje se povećanja broja lokalnih političara u turističkim vijećima TZ-a, što bi moglo osnažiti lokalne šerife da još dublje nego dosad posegnu u budžete namijenjene turističkoj promociji i novim sadržajima.

Kaže Lorencin da tajming nije bitan, da nema žurbe, što baš i nije istina. Vremena je jako malo ako je cilj da konačni prijedlozi u proceduru uđu do kraja listopada. Svako daljnje otezanje, a u tome je uspjelo proći gotovo dvije godine mandata bivšeg i dvije godine novog ministra, u pitanje dovodi realizaciju reforme sustava teškog najmanje pola milijarde kuna, ovisno o ishodima parlamentarnih izbora koji se približavaju.