Iza velikih požara na Korčuli i Pelješcu ostali su hektari zgarišta. Iz te bi nesreće ipak moglo izaći i nešto dobro- naime, na mjestu izgorjelih šuma alepskog bora, požar je razotkrio suhozide i terase, ostatke nekadašnjih nasada maslina i vinove loze. Uz pomoć državnih službi, dio opožarenog zemljišta, koje se dobrim dijelom vodi kao poljoprivredno, vratit će se svojoj nekadašnjoj namjeni.  

"Nakon još strašnijeg požara na Korčuli 1998., kad je četvrtina otoka nestala u požaru, dobili smo nove nasade vinove loze i 14.000 novih stabala masline. Pritom ne računam one maslinike koji su do požara bili u funkciji", rekao nam je Frane Strikić iz Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša. Institut se jedini u zemlji bavi obnovom opožarenih poljoprivrednih površina. Nakon većih požara kakvi su zadnjih godina bili na Hvaru i oko Makarske, u suradnji s lokalnom zajednicom ustrojilo bi se povjerenstvo za obnovu kroz koje bi stručnjaci iz Instituta vlasnicima zemljišta davali upute kako obnoviti maslinike i vinograde. "Obiđemo teren, snimimo nastale štete i izradimo preporuku što i kako dalje napraviti.Vlasnici tih površina nas uglavnom slučaju i ako su u prilici obnove stare nasade, za što obično dobiju i financijsku pomoć države", rekao nam je Strikić.

Prema statističkim podacima Ministarstva poljoprivrede o šumskim požarima za razdoblje 1992 – 2014. više od 60 posto šumskih požara nastaje na zapuštenim poljoprivrednim površinama obaslim drvom. I dok se Institut bavi poljoprivrednim zemljištem- makar ono bilo obraslo- za ostatak šumskih površina su nadležne Hrvatske šume (HŠ). Donedavno je u njihovu sklopu bila i Služba za šume šumposjednika, međutim sada je ona izdvojena i na raspolaganju je privatnim šumoposjednicima i poljoprivrednicima kao Savjetodavna služba. U HŠ su nam potvrdili da je tendencija uvijek uspostaviti autohtonu vegetaciju, ali nisu se složili da su požari dobar način za iskorjenjivanje alepskog bora iz nekadašnjih maslinika i vinograda.

"U javnosti se nepravedno širi negativno mišljenje o vrijednosti šuma alepskog bora. Pojedinci ga čak smatraju 'šumskim korovom' te krivcem za brzo širenje požara. Međutim, šumarska struka složno stoji iza opravdanosti korištenja alepskog bora kao pionirske vrste, što je potvrđeno i brojnim istraživanjima. Njime je uspješno pošumljivan  degradirani krš, koji je preobražen u lijep krajolik. Osim što se prirodno regenerira nakon požara, alepski bor dobro uspijeva na opožarenim površinama, rečeno nam je u Hrvatskim šumama, gdje napominju da se "većina požara razvija na napuštenim privatnim poljoprivrednim površinama obraslima u makiju".