Nakon što je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u subotu jednoglasno usvojilo rezoluciju kojom Iranu nameću sankcije zbog razvoja njegova nuklearnog programa, jučer je iranski ministar za naftu i energetiku Kazem Vaziri-Hamaneh izjavio kako Teheran ne isključuje korištenje nafte kao oružja. Cijene nafte već su počele rasti nakon što je Teheran izjavio kako će unatoč sankcijama nastaviti obogaćivati uran, a nakon prijetnji iranskog ministra može se očekivati daljnje intenziviranje napetosti na svjetskom naftnom tržištu. Burze su prekjučer bile zatvorene zbog božićnih praznika, dan prije cijena nafte na Newyorškoj burzi porasla je za 79 centi, odnosno za 1,3 posto, na 63,20 dolara, a na tržištu u Londonu njezina cijena iznosila je 62,94 dolara. “Ako bude potrebno, naša će zemlja koristiti svako oružje da bi se obranila”, rekao je Vaziri-Hamaneh novinskoj agenciji Fars na pitanje razmatra li Teheran korištenje nafte kao mogućeg oružja, dodavši kako je iranska naftna industrija i prije rezolucije UN-a 1737 imala problema zbog prošlih sankcija, ali da se nada kako nove sankcije neće još više ugroziti naftne projekte i poslovanje Irana. “Napokon, odluka je države da se ne pokori pritiscima i ultimatumima, a mi, kao naftno ministarstvo, dio smo ovog državnog sustava i prema tome obvezni smo slijediti i provoditi državnu politiku i učiniti sve što je u našoj moći kako bismo na najbolji mogući način proveli naše naftne projekte”, rekao je ministar. Izrečena prijetnja iranskog ministra samo će doliti ulje na vatru ionako osjetljivog naftnog tržišta koje pozorno prati napetosti zbog Irana, drugog OPEC-ova i četvrtog svjetskog proizvođača nafte. No ovoga puta prijetnja je vrlo ozbiljna jer bi Iran ozbiljno mogao poremetiti cjelokupnu svjetsku isporuku nafte koju druge zemlje zbog svojih ograničenih proizvodnih kapaciteta ne bi bile u mogućnosti nadomjestiti. Iran “koristeći naftu kao oružje” može odgovoriti na dva načina. Prvi je smanjenje ili obustava isporuke svoje nafte, a drugi blokiranje Hormuškog tjesnaca, uskog prolaza u Perzijskom zaljevu, na što su i zemlje u regiji, ali i cijela međunarodna zajednica više puta upozoravali.

Iran je i prije više puta ponavljao kako će se, ako mu se nametnu sankcije, koristiti “naftom kao političkim instrumentom” te je čak upozoravao da neće dopustiti nikakav izvoz nafte iz Perzijskog zaljeva. Ipak, s obzirom na to da je Teheran do sada uspješno odolijevao međunarodnim pritiscima, nije imao razloga blokirati izvoz nafte. Budući da se sada situacija promijenila, Iran bi mogao povući ovaj potez kako bi zadao ozbiljan udarac Zapadu, a prvenstveno Sjedinjenim Državama, koje su najviše inzistirale na sankcijama. No ovim potezom ne bi bio pogođen samo Zapad, već cjelokupno svjetsko naftno tržište, a cijene nafte mogle bi potući sve rekorde i probiti magični granicu od 100 dolara po barelu. Trenutno iranski kapacitet proizvodnje nafte iznosi oko 4,2 milijuna barela na dan, ali ministarstvo nafte planira povećati kapacitet proizvodnje na pet milijuna barela dnevno do 2010. godine. “Nastavkom napetosti zbog Irana cijene nafte mogle bi doseći 65 dolara po barelu”, izjavio je Makoto Takeda, energetski analitičar pri Bansei Securities Co. iz Tokija, a njegov sunarodnjak Hiroyuki Kikukawa, jedan od direktora pri Nihon Unicom Corpa., posebno je upozorio na geopolitičke rizike vezane uz Hormuški tjesnac. Inače, VS UN-a je nakon dva mjeseca teških pregovora jednoglasno usvojilo rezoluciju kojom se Iranu nameću sankcije zbog njegova nuklearnog programa, a postizanju dogovora pogodovao je i razgovor Bush-Putin kojim je američki predsjednik uspio uvjeriti svog ruskog kolegu da podrži izglasavanje sankcija. Na početku sjednice VS-a nije bilo jasno hoće li rezolucija dobiti jednoglasnu podršku jer su glasovi Rusije, Kine i Katara bili upitni. U posljednjem pokušaju da dobiju potporu Rusije, Francuska i Velika Britanija u petak navečer stavile su u opticaj novi tekst rezolucije. Konačni nacrt koji je naposljetku usvojen traži od svih članica UN-a poštivanje zabrane uvoza i izvoza u Iran svih opasnih materijala i tehnologija povezanih s obogaćivanjem urana, procesuiranjem istrošenog nuklearnog goriva, reaktorima na tešku vodu kao i sustavima za balističke rakete. Pored uvođenja trgovinskog embarga, zamrzava se imovina u inozemstvu ključnih iranskih kompanija i pojedinaca uključenih u nuklearni i raketni program.