Biljana Borzan, članica Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

Bez EU ne bismo rješili probleme koji su se činili nerješivima

Ulazak Hrvatske u Europsku uniju je jedno od rijetkih pitanja u novijoj hrvatskoj povijesti oko kojeg je postojao nacionalni politički konsenzus. Sve hrvatske vlade, počevši od Račanove koja je napravila prve korake, preko Sanaderovih, vlade Jadranke Kosor i do aktualne koja je RH i formalno uvela u Uniju, sustavno su usmjeravale državu prema EU. Upravo zato se utjecaj EU ne može procjenjivati samo od dana ulaska, bez osvrta na naš put k punopravnom članstvu. Objektivno gledajući, Hrvatska je danas demokratičnija, stabilnija i uređenija država nego prije deset ili petnaest godina.

Gledano iz čisto gospodarske perspektive, pregovori i ulazak u EU su imali značajan utjecaj na Hrvatsku. Izvoz roba i dobara nam je u 2014. porastao je 8,1 posto na 10,4 milijardi eura. S obzirom na to da gotovo dvije trećine izvoza RH ide na zajedničko tržište, ne čudi podatak da je taj segment izvoza rastao za čak 11,7 posto u odnosu na 2013. Hrvatska je 2015. i službeno izašla iz recesije i gotovo svi gospodarski pokazatelji su u porastu. Raste BDP, industrijska proizvodnja, trgovina i smanjuje se nezaposlenost. Nastojanja i potezi Vlade su bili ključni za pozitivan preokret nakon šest godina recesije, no mora se reći da nam je članstvo u EU dalo značajan vjetar u leđa.

EU ne utječe samo na makroekonomska kretanja već i na male i srednje poduzetnike. Primjer je direktiva o smanjenju upotrebe plastičnih vrećica koja je usvojena u travnju. Kao zastupnica sam upozorena od HGK kako bi predloženi propis izravno pogodio hrvatske proizvođače. Od Ministarstva okoliša sam tražila stajalište RH na temelju kojeg sam stavila amandmane na direktivu. Amandmani su usvojeni i promijenila se ključna odredba o ciljevima za smanjenje potrošnje vrećica. Takvih primjeri dokazuju da zajedničkim djelovanjem Hrvatska i njeni predstavnici mogu uspješno djelovati u EU.

Prosječan građanin je radi ulaska u Uniju profitirao od jeftinije hrane, telefoniranja, struje i robe široke potrošnje. Otvoreno mu je tržište rada gotovo svih država članica i može se obrazovati na europskim sveučilištima. Ako se razboli na putu, Direktiva o prekograničnim zdravstvenim uslugama mu otvara vrata europskih bolnica. Korištenjem sredstava iz programa “Garancija za mlade”, tisuće mladih je dobilo priliku stažirati i pronaći posao u struci.

Treba izdvojiti i nekoliko složenih političkih odluka koje su izravno povezane s traženjima ili preporukama EU. Restrukturirana su brodogradilišta koja su godinama neodrživo poslovala i opterećivala javne financije. Učinkovito je uvedena fiskalizacija po modelu za koji se interesiraju i druge države članice EU. Uspješno je proveden proces legalizacije bespravno izgrađenih objekata i stvorena kultura poštivanja građevinskih propisa. Ima mnogo ovakvih primjer pozitivnog utjecaja EU na rješavanje problema koji su se nekad činili nerješivi.

Nedavno smo u Parlamentu imali raspravu o Jadransko-jonskoj strategiji tijekom koje je predstavnik Komisije kazao kako Hrvatska istraživanjem ugljikovodika u podmorju ne krši europske propise. Hrvatska nije u sukobu sa susjedima i kao punopravna država članica sama odlučuje o svojem energetskom paketu. Dok poštujemo europske propise nitko nam ne može zabraniti djelovanje u nacionalnom podmorju. S obzirom na to da iskustva iz razdoblja pregovora, više bismo problema sa susjedima imali da smo u projekt krenuli ranije, kao kandidat za članstvo.

Potvrda izvrsnosti

Partner koji pokreće razvoj i raste zajedno s hrvatskim gospodarstvom

Tržište nekretnina

Najteže je pronaći zemljište koje ima smisla razvijati, i ono koje izgleda savršeno često skriva ograničenje

Tijekom pregovora smo više puta čuli kako EU nije instant-rješenje za sve naše probleme i to se pokazalo točnim. Administrativni kapaciteti za povlačenje EU fondova se grade godinama i 2013. nisu bili na visini zadatka. Situacija se popravila, o čemu govori potpisivanje 10, 7 milijardi eura teškog Partnerskog sporazuma s Europskom komisijom u listopadu prošle godine.

U europskim okvirima dvije godine nije puno vremena i prava ocjena će se moći dati tek s većim vremenskim odmakom. Ipak, iz perspektive europarlamentarke mogu reći da je Hrvatska profitirala na više razina, ali i uhvatila zadnji vlak za ulazak u Uniju. Junckerova komisija se posvetila konsolidaciji EU i proširenje joj nije prioritet, tako da, uz sve ranije rečeno, možemo biti zadovoljni i ponosni što smo dio najuređenije zajednice država na svijetu.

Ivan Jakovčić, član Odbora za regionalni razvoj

Precentraliziran sustav koči bolju regionalnu apsorpciju europskog novca

Sigurno je pozitivno što je Hrvatska danas dio najnaprednije zajednice zemalja po dostignutim demokratskim vrijednostima i gdje su primijenjeni najviši standardi ekonomskih i društvenih sloboda te poštivanja ljudskih prava. Bilo je za očekivati da će unutarnje tržište EU-a u kojem je sada i Hrvatska doprinijeti jačanju našeg izvoza. Tako da zadnjih mjeseci imamo jasno povećanje izvoza kao rezultat ulaska Hrvatske u EU. Također tu je vrlo važna činjenica da nam je turizam postao atraktivniji jer smo dio jedne velike zajednice. Iz istog razloga imamo i poboljšanje investicijske klime.

Osim toga očekujem nastavak povoljnih gospodarskih trendova narednih godina i s obzirom na veliki investicijski plan koji je pokrenuo predsjednik Europske komisije Juncker, osobito u energetici i infrastrukturi. Istaknuo bih i velike mogućnosti za mlade kako i u smislu studiranja, usavršavanja i mogućnosti za zaposlenje diljem EU-a.

Ono što doživljavam kao problem je neriješeno pitanje dobre i kvalitetne apsorpcije europskih fondova. Za razliku od nekih koji kritiziraju Vladu ja je ne želim kritizirati već dati do znanja da Vlada i nadležna ministarstva nisu dovoljno decentralizirali sustav i više se oslonili na partnerstvo s jedincima lokalne i regionalne samouprave i njihovu motivaciju za realizaciju novih razvojnih projekta iz EU fondova. Dakle imamo problem apsorpcije, korištenja fondova, i zbog toga što županije, općine i gradovi nemaju novca za pripremu i sufinanciranje EU projekata.

Pogotovo su županije u teškoj situaciji. Na to sam upozoravao još prije 10-tak godina kada sam bio istarski župan, da ćemo doći u takvu situaciju u kojoj se upravo sada i nalazimo. A to je da imamo ideja, imamo i neke projekte, međutim sigurno je da županije nemaju mogućnosti pripreme i kandidiranja tih projekata jer same nemaju dovoljno novaca. U tom smislu se Vlada nije do kraja pripremila za takvu situaciju. Zato očekujem da će se uskoro to pitanje razriješiti kako bismo zaista bili u situaciji da povučemo što je moguće više sredstava iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova.

U političkom smislu držim i da bi se Republika Hrvatska kao EU članica trebala bolje pozicionirati kao politički faktor stabilnosti, tumač političke situacije i promotor europskih integracija svih zemalja jugoistoka Europe. Osim toga potrebno se, na europskoj razini snažnije odrediti prema hrvatskim razvojnim prioritetima i stvoriti sinergiju zajedničkog djelovanja Vlade, EU zastupnika i drugih hrvatskih predstavnika u tijelima EU s ciljem ostvarivanja hrvatskih interesa.

Ivana Maletić, članica Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku

Prokockali smo rast BDP-a od dva posto u 2013. i 2014.

Prilike za Hrvatsku u Europskoj uniji su brojne: od jedinstvenog tržišta s pola milijarde potrošača, EU fondova, povoljnih izvora financiranja do razmjene znanja, iskustava, novih tehnologija, te kroz to poticanje inovacija, istraživanja i modernizacije. U vrijeme pregovora kolege iz država članica uvijek su poručivale da su pregovori ogroman posao i dug proces promjena i prilagodbi, ali da tek nakon pregovora slijedi zaista veliki i naporan rad ako se država želi kvalitetno integrirati i koristiti prednosti članstva u Europskoj uniji. To se pokazalo točnim i za Republiku Hrvatsku.

Na žalost Vlada koja nije sudjelovala u pregovorima i nije se potrudila naučiti europske politike i nove trendove, došla je nepripremljena i u prve dvije godine propustila sve prilike. Hrvatska je postala neslavni rekorder Europske unije. Od najvećeg broja kvartala uzastopnog gospodarskog pada (12), preko brzorastućeg duga i deficita do titule prve države članice koja je unatoč kohezijskoj politici uspjela postati neto uplatiteljica u europski proračun tijekom prve dvije godine članstva.

Tome se još može nadodati najniži rast izvoza i investicija u prvim godinama članstva, visoka nezaposlenost, visok negativni migracijski saldo, trećina stanovništva siromašno, 15 posto stanovništva živi na razini bijede, i divergiranje u odnosu na EU. Razlozi za neslavne rekorde različiti su i dobro poznati: pasivna i neodlučna Vlada, neprovođenje reformi, nekorištenje EU fondova i drugih povoljnih izvora financiranja, neefikasnost, brojne administrativne prepreke, neriješeni imovinsko-pravi odnosi, niska konkurentnost i produktivnost…

Republika Hrvatska je kao nova država članica odmah po ulasku u Europsku uniju ušla u proceduru prekomjernog deficita, a nakon dubinske analize hrvatskog gospodarstva provedene početkom 2014. i u proceduru prekomjernih prekomjernih makroekonomskih neravnoteža. U sklopu Europskog semestra u svibnju odnosno lipnju 2014. dane su i prve specifične preporuke za Hrvatsku, koje su skoro u potpunosti ponovljene i u 2015. jer u Hrvatskoj gotovo da nije bilo uočenih poboljšanja u godini dana.

Kohezijska politika i europski fondovi jedna su od najznačajnijih prilika koju smo zahvaljujući vrlo zahtjevnim pripremam tijekom pristupanja trebali znati iskoristiti. Međutim slabosti sustava poput: nedovoljnih administrativnih kapaciteta odnosno nedostatka zaposlenika sa potrebnim znanjima i iskustvom; Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova koje loše upravlja sustavom, lože koordinacije, kompliciranih procedura, presporog sustava, nedovoljnog ulaganja u pripremu projekata, dovode do gubitka sredstava. Više je nego očito da nema razumijevanja, političke volje, timskog rada i punog angažmana s najviše razine na poslovima korištenja europskih fondova.

Posljedice su nesagledive. Hrvatska je samo da su se pripreme projekata i provedba odvijali po planu zacrtanom još u pregovorima mogla rasti 2 posto godišnje u 2013. i 2014. Uz to, kada bi se uračunali i pozitivni multiplikativni efekti te stvaranje atmosfere povjerenja koja bi privukla investitore i ohrabrila poduzetnike, pozitivna kretanja bila bi daleko veća. Sve to je Vlada oduzela Hrvatskoj i potjerala je iz države najobrazovanije, najperspektivnije mlade kadrove. Šokantno je da umjesto da iz Europskog proračuna dobijemo tri puta više od uplata mi financiramo razvijene države članice. Državni ured za reviziju je u svom izvješću utvrdio da je Hrvatska od 1. srpnja 2013. do 31. prosinca 2014. ukupno uplatila 751,5 milijuna eura, a od EU smo primili 721,1 milijun eura što je za 30,4 milijuna eura manje od uplate. Neshvatljiva je i neodgovornost za nerealizirane planove.

Premijeru nije problem što je Vlada donijela zaključke i javnosti obećavala kako će u 2013. biti ugovoreno preko 600 milijuna eura projekata, a ugovoreno je 149,3 milijuna eura. Isto tako su u 2014. obećavali ugovoriti 1,2 milijardi eura projekata, a ugovorili su svega 450 milijuna eura. Vlada se umjesto da objasni javnosti zašto se čak i ovi neambiciozni planovi ne realiziraju, hvali koliko je ugovorila. Skrivaju da ovako malo ugovaranje i nerealiziranje planova dovodi Hrvatsku do sigurnog gubitka sredstava u 2016. i 2017. U Europskoj uniji sve negativne strane Hrvatske dodatno su došle do izražaja. Riječje o konkurentnom okruženju u kojem je potrebna izvrsnost za opstanak i uspjeh. Dugoročne prognoze za Hrvatsku su poražavajuće, rast između 1,2% i 1,8% BDP-a u sljedećih 5 godina. To znači daljnje siromašenje i odlazak ljudi iz Hrvatske, rast nezaposlenosti, propadanje gospodarstva i divergiranje. Trenutno su po BDP-u u odnosu na prosjek EU iza nas samo Rumunjska i Bugarska i to sa snažnom tendencijom da nas uskoro prestignu jer, za razliku od nas, gospodarski napreduju i bilježe rast.

Marjana Petir, članica Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, članica Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova

Nismo iskoristili Zajedničku poljoprivrednu politiku

Ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju pred dvije godine donio je mnogo novosti i mogućnosti hrvatskim građanima. Na temelju pravne stečevine EU koju je Republika Hrvatska u razdoblju prije pristupanja Uniji prenijela u svoje zakonodavstvo otvorene su mogućnosti za punu integraciju hrvatskog društva u europsku zajednicu naroda i njihovih država s preko 500 milijuna stanovnika. Potencijal tih noviteta moguće je prepoznati u brojnim sferama ljudskog života, ali nažalost nije u potpunosti iskorišten.

Premda je Zajednička poljoprivredna politika najdugovječnija i najskuplja politika EU a članstvo u EU omogućava poljoprivrednim proizvođačima iz EU tržište od 500 milijuna stanovnika, hrvatska Vlada je propustila iskoristiti mogućnosti koje su nam na raspolaganju. Zbog kašnjenja u donošenju Programa ruralnog razvoja prošle godine s tog je naslova izgubljeno 50 milijuna eura, a 330 milijuna eura namijenjenih za ovu godinu se neće uspjeti iskoristiti jer je Program zbog loše pripremljenosti dobio zeleno svjetlo tek polovicom ove godine. Za rad proizvođačkih organizacija koje su važan instrument osiguranja tržišta i naplate za poljoprivredne proizvode, Hrvatska ne može povući niti centa iz EU proračuna jer Ministarstvo poljoprivrede još uvijek nije donijelo nacionalni program a to je preduvjet za korištenje financijskih potpora. Za otežane oblike poljoprivredne proizvodnje koristimo svega 4% sredstava za razliku od Francuske koja koristi 80% premda je ta mjera mogla pomoći proizvođačima mlijeka da prežive.

Smisao je Zajedničke poljoprivredne politike osigurati poljoprivrednicima pristojan život i zajamčiti ustaljenu i sigurnu opskrbu hranom po cijeni prihvatljivoj za potrošače pri tome vodeći računa o održivom upravljanju resursima. Od navedenih ciljeva ZPP-a Hrvatska ne slijedi niti jedan. Od osiguranja pristojnog života poljoprivrednicima sve se više udaljavamo te mali OPG-i propadaju. Koncept velikih koncerna i okrupnjavanja gospodarstva u rukama malog broja trgovačkih društva proces je s kojom se susrećemo i realnost je koju provodi današnja Vlada. To nije smisao ZPP-a utemeljenog na potpori proizvodnji koja dolazi s obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava a za koji se i ja zalažem. Vlada RH od naših seljaka radi siromahe i bezemljaše uništavajući pri tome svaku mogućnost za ravnomjernim razvojem ruralnog prostora.

Kao jedina Hrvatica punopravna članica Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta, poduzimam u okviru ovlasti koje su mi na raspolaganju sve što mogu kako bi propuste hrvatskog Ministarstva poljoprivrede ispravila kada je to moguće. Zato sam odmah na početku svog mandata poduzela potrebne aktivnosti kako bi naši proizvođači jabuka i mandarina pogođeni ruskim embargom dobili financijsko obeštećenje i uspjela u tome a nakon što im je prethodno naš ministar poljoprivrede rekao da se nemaju čemu nadati. Založivši se za ukidanje povijesnih kriterija koji priječe Republici Hrvatskoj sudjelovanje u Programu potpore za dostavu voća, povrća, banana i mlijeka u obrazovnim ustanovama, osigurala sam da će i hrvatska djeca u školama dobiti besplatne i zdrave obroke, a domaći proizvođači i mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva novo tržište. Poljoprivrednici u Hrvatskoj ostvaruju najniže mirovine te sam, želeći osigurati dostojan život ugroženih skupina društva, amandmanom koji je usvojen potakla države članice da predvide uvođenje minimalne nacionalne mirovine koja ne smije biti ispod praga siromaštva što je u Hrvatskoj 1850 kuna.

Shvaćajući neprocjenjivu ulogu žene u seoskim obiteljskim gospodarstvima predložila sam pilot-projekt za dodjelu nagrade “Europska ruralna žena”, čiju je vrijednost u promicanju žena iz ruralnih područja, prepoznao i Odbor za prava žena i ravnopravnost spolova usvojivši ga. Od početka svog političkog djelovanja uporno se zalažem za uspostavu Alpe-Adria regije slobodne od GMO-a zbog očuvanja tradicionalne proizvodnje hrane i naše biološke raznolikosti te zaštite turizma. Nakon što smo u Republici Hrvatskoj postigli da sve županije donesu odluke kojima su zabranile ispuštanje živih GMO-a u okoliš i sjetvu takvog sjemena, istu sam inicijativu podigla na razinu Europske unije i dobila podršku. Stav hrvatskih županija dijeli preko 150 regija i 4.500 lokalnih uprava diljem Europe koje su također donijele odluku o GMO-free statusu.

Tonino Picula, član Odbora za vanjske poslove

Većina Hrvata još ne razmišlja kao da su građani EU

Kada je Hrvatska 1. srpnja 2013. ušla u Europsku uniju, bio je rendez-vous dviju kriza – hrvatske koja traje već tamo od 2008., ali i europske krize koja više nije tako izdašna da u jednom valu pridošlicu oslobodi problema. No, zato smo dobili priliku da koristimo instrumente EU koji su pomogli mnogima prije nas. To naravno trebamo znati napraviti, da u razumnom roku kroz recimo nekih pet godina popravimo našu društvenu “krvnu sliku”. Rumunjima je primjerice trebalo puno više – oni su ušli na mala vrata, nije im išlo dobro, ali u zadnje vrijeme su izuzetno uspješni. Za Hrvatsku je važno da ima proaktivnu politiku, da odredimo primarne nacionalne ciljeve u kontekstu članstva u EU.

Premda obilježavamo drugu godinu od ulaska u Europsku uniju, još uvijek se većina hrvatskih građana nije navikla razmišljati kao građani EU. Zapravo ono što trebamo naučiti jest razmišljati kako ćemo živjeti ne u EU, nego u Hrvatskoj kao članici Europske unije. Dvije godine su prekratak period da bi osjetili veliku razliku nakon ulaska, ali bit ću vrlo razočaran ako se ona neće osjetiti nakon 5 godina. Vrijeme je presudan resurs u našoj priči. Naime, kriza će kod nas trajati još neko vrijeme jer su njezini uzroci prvenstveno “domaći” i ne može samo članstvo u EU preko noći promijeniti stvari, ali je dugoročno najutjecajniji instrument pozitivnih promjena.

Otkad je Hrvatska članica porastao nam je izvoz, a raste i proizvodnja. Tvrtke koje su preživjele hrvatsku tranziciju, svakako imaju koristi od ulaska na veliko i uređeno tržište s više od 500 milijuna ljudi. Povećala se i on-line trgovina, a glavni je razlog ukidanje carina i to što naručena i plaćena roba sada može biti dostavljena u našu zemlju. Dobro je da nakon šest godina napokon izlazimo iz recesije. Ove godine prognoziran je gospodarski rast – malen, ali je ipak rast od oko 0,5 posto. U našim trgovinama jeftinija je hrana i općenito većina robe široke potrošnje. Liberalizirano tržište električnom energijom donijelo je i niže cijene struje. Jeftinije su i telefonske usluge, posebice roaming – razgovori s inozemstvom, odnosno s drugim zemljama EU-a. Liberalizirano tržište osiguranja spustilo je cijene obveznog autoosiguranja. Građani lakše prelaze granice zemalja EU-a, kao i roba, što je gospodarstvu i omogućilo da poveća izvoz.

Europa nudi mogućnosti, ali na nama je da ih iskoristimo. Dio vremena smo naravno morali proveli u prilagođavanju standardima. Ne smijemo zaboraviti da smo tokom pregovora za ulazak u EU bili suočeni sa potpuno novom generacijom kriterija koje smo kao zemlja kandidatkinja morali zadovoljiti. Tako nešto nijedna druga zemlja prije nas nije morala. Ono što još moramo uporno popravljati je, prije svega, apsorpcijski kapacitet, da sve ono što nam Unija nudi iskoristimo na pravi način. Prije svega, valja osvijestiti činjenicu da su metode kojima se dobivaju sredstva Europske unije rigorozne. Taj postupak ne traje par dana i ne počinje i završava s nekoliko komada papira. Potrebno je prepoznavanje ozbiljnosti same namjere kao i spremnost da se ta ozbiljnost zadrži do kraja. Osim toga, privlačenje sredstava iz strukturnih i kohezijskih fondova nije samo stvar države, već i tvrtki, lokalne samouprave i pojedinca.

Ipak, brojke su na našoj strani jer je količina novca koji imamo na raspolaganju u razdoblju od 2014. do 2020. godine uistinu impresivna. Riječje o 11 milijardi kuna svake godine, što bi hrvatski BDP trebalo podignuti za 0,3 do 0,4 posto. Sve ovisi o našoj sposobnosti, institucionalnoj prilagodbi i na koncu onom čuvenom “mentalnom kliku” u glavama. Hrvatski pesimizam posljedica je ukorijenjenog shvaćanja da netko drugi za nas treba rješavati probleme. Nijedna zemlja nije bila prvak u iskorištavanju fondova u prvih nekoliko godina članstva. Kao što sam već spomenuo: Rumunjska je gotovo kolabirala pod teretom vlastite nesposobnosti da povuče sredstva iz fondova, no danas je došla do poprilično impozantnih rezultata.

Ono što nas sve svakako muči jest odlazak naših mladih i školovanih ljudi koji traže bolje prilike negdje izvan Hrvatske. Uoči druge godišnjice, Španjolska i Njemačka otvorila su vrata za sve radnike i ukinula ograničenja Hrvatima. No, činjenica je da su građani Hrvatske i ranije bili povezani s mnogim europskim udrugama i institucijama, čime smo već odavno postali dijelom EU-a. Drugo je pitanje koliko su naše institucije dorasle svemu onome što EU može omogućiti, ne samo u smislu korištenja famoznih fondova nego i određenog “know how” na nematerijalnoj razini.

Andrej Plenković, potpredsjednik Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta

Izvoznici znali iskoristiti prednosti zajkedničkog tržišta

Hrvatska je pristupila EU 1. srpnja 2013. u specifičnom kontekstu. Naime, Unija je prolazila višegodišnju institucionalnu, gospodarsku i financijsku krizu, ali i krizu Eurozone i Schengenske zone, te je na svojevrstan način dovedeno u pitanje povjerenje građana u europski projekt. Za razliku od deset zemalja pri najvećem proširenju EU 2004. građani Hrvatske do sada nisu osjetili sve pozitivne učinke članstva. Međutim, to nije izgovor za neodrživu situaciju da je Hrvatska danas treća najslabije razvijena država u EU s BDP-om ispod 60% u odnosu na prosjek Unije, a ujedno je i treća po broju nezaposlenih.

Nažalost, aktualna Vlada nije se identificirala s postignućima prethodne HDZ-ove Vlade iz pretpristupnog razdoblja. Pogrešnim su se pokazale i promjene niza stručnjaka u javnoj upravi koji su radili na pripremi europskih projekata i koordinaciji europskih poslova. To je utjecalo na činjenicu da RH bude neto uplatitelj, a ne korisnik europskih sredstava – čime RH nije iskoristila mogućnosti koje su joj pružene članstvom u EU. Prema analizi Državne revizije, do kraja 2014. RH je povukla oko 720 milijuna eura, što je za 30 milijuna manje od uplata.

Prava analiza koristi od članstva bit će vidljiva krajem financijskog okvira EU 2020., koji Hrvatskoj omogućuje čak 11 milijardi eura za kohezijsku politiku, poljoprivredu i ruralni razvoj te za razvoj ribarstva. To je prilika za veći gospodarski rast od samo 0,1% prema Eurostat-u. Za efikasnije povlačenje sredstva, treba nam hrabrija Vlada koja će biti u stanju osnažiti administrativne kapacitete i povećati ulaganja u pripremu projekata, posebno lokalnim jedinicama. Nova inicijativa predsjednika Komisije Junckera o mobiliziranju 315 milijardi eura javnih i privatnih ulaganja nudi povoljan i dostupan novac, a na Vladi je da predstavi prioritetne projekte usmjerene na energetski i prometni razvoj, mala i srednja poduzeća te istraživanje i razvoj.

Sve važniju ulogu u društvenoj strukturi EU imaju mladi. Stoga kontinuirano promoviram program Erasmus+ kao koristan instrument stjecanja iskustva studiranjem ili radom u inozemstvu. Premda tek 6% hrvatskih studenata koristi opcije mobilnosti u EU, RH je po tome treća najbrže rastuća zemlja u EU. Komisija je kroz program Garancija za mlade Hrvatskoj osigurala 132 milijuna eura za lakši pristup mladih tržištu rada, jer je Hrvatska treća po nezaposlenosti mladih u EU. Dugoročnu nezaposlenost mladih ne mogu riješiti jednokratne mjere, nego bolji fiskalni i poslovni uvjeti za stvaranje novih radnih mjesta, te reforma obrazovanja. Dobro je da zemlje poput Njemačke ukidaju ograničenja za slobodu kretanja radnika za hrvatske državljane.

U sklopu Europskog semestra, Vlada je predstavila Nacionalni program reformi, na koji je Komisija iznijela niz preporuka koje se odnose na kontrolu proračuna te reformu javne uprave, socijalnog osiguranja i pravosuđa. Izostanak reformi odrazio se na veliko povećanje javnog duga, koji je na 85% BDP-a, a proračunski deficit je 5,7%. S takvim parametrima RH trenutno ne ispunjava kriterije za pristupanje Eurozoni, što je naša obveza, ali i prioritet za razvoj i konkurentnost domaćeg gospodarstva.

Članstvo u EU predstavljao je veliki izazov za naše izvoznike, koji su dobro iskoristili mogućnosti europskog tržišta. Hrvatski robni izvoz na kraju 2014. iznosio je 78,9 milijardi kuna, što je 8,7% više nego u 2013. Tome je snažno pridonijelo članstvo u EU, u koju izvozimo 64% ukupnog izvoza. Takvi trendovi smanjivanja vanjskotrgovinskog deficita nastavljeni su i tijekom ove godine.

Hrvatska će 1. srpnja aplicirati za ulazak u Schengensku zonu, čime će započeti proces evaluacije ispunjavanja uvjeta kontrole kopnenih, zračnih i pomorskih granica i policijske suradnje. Pristupanje Schengenu velik je korak Hrvatske prema snažnijoj integraciji u EU, a posebno je zahtjevna u kontekstu izazova koje ilegalne migracije predstavljaju za EU. Članstvom u EU i NATO-u, Hrvatska je ispunila zacrtane vanjskopolitičke ciljeve. Hrvatska se politički, gospodarski i sigurnosno pozicionirala u krug stabilnih i razvijenih europskih demokracija s reformiranim pravnim sustavom i osnaženom međunarodnom vjerodostojnošću kao članice EU.

Kao potpredsjednik Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta snažno se zalažem za pozicioniranje i asertivnu ulogu RH u formuliranju i provedbi zajedničke vanjske, sigurnosne i obrambene politike EU. Novi strateški cilj za RH treba biti desetljeće gospodarskog rasta, učinkovitije korištenje europskih fondova i veća zaposlenost. Članstvo u EU treba pomoći da se hrvatskim građanima osigura gospodarski prosperitet i bolji socijalni standard.

Jozo Radoš, član Odbora za vanjske poslove

Mlade moramo zadržati i osigurati im zaposlenje

Svaka država članica prihvaćanjem europske pravne stečevine poboljšava vlastite zakone. To u najširem smislu znači da su hrvatskim članstvom u Europskoj uniji bolje zaštićene temeljne demokratske vrijednosti, kao što su ljudska i manjinska prava, sloboda medija, sloboda govora i javnog djelovanja, otvorenost tijela javne vlasti, nezavisnost i kvaliteta pravosuđa, pristup informacijama, itd. Navedena postignuća teško je egzaktno mjeriti pogotovo u vrlo kratkom roku od dvije godine.

Postoje područja koja su mjerljivija, kao što su prometna povezanost, liberalizacija tržišta energije, fiskalna održivost, kretanja radne snage, itd. Tako su važni hrvatski energetski projekti postali projekti od zajedničkog interesa Europske unije. Hrvatska se integrira u europsko energetsko tržište, a sigurno je Hrvatskoj pomoglo i praćenje održivosti javnih financija kao i preporuke vezane za gospodarsku politiku u okviru europskog semestra. Hrvatska još nije u potpunosti integrirana u europsku magistralnu prometnu mrežu, ali će neki hrvatski magistralni pravci odnosno projekti (zračna luka Dubrovnik, pelješki most, obnova željezničkih pruga na koridorima 5c i 10) biti financirani iz posebnih europskih fondova.

Neki pokazatelji hrvatskog gospodarskog oporavka su ohrabrujući. To je s jedne strane vrlo blag rast bruto društvenog proizvoda, ali i vrlo snažan rast industrijske proizvodnje i izvoza, potpuno suprotan svim dosadašnjim trendovima. I jedan i drugi rast sigurno su u velikoj mjeri uzrokovani otvaranjem velikog tržišta Europske unije.

Jedan drugi proces koji se tiče slobode kretanja radne snage izaziva uznemirenost. Ne postoje precizni podaci o tom procesu, ali opravdana je bojazan da će potpuna sloboda rada u velikim zemljama (npr. Njemačka) privući hrvatsku radnu snagu, napose radnu snagu s boljim i atraktivnijim kvalifikacijama. Mislim da je odlazak mladih ljudi iz zemlje bolji nego njihova nezaposlenost u zemlji, ali o tom procesu se treba posebno brinuti i nastojati osigurati zapošljavanje mladih u Hrvatskoj i povratak onih koji su otišli, s novostečenim sposobnostima, nazad u zemlju.

Prednosti ulaska u Europsku uniju svakako su pravna stabilnost i sigurnost, otežani propadi u zaštiti demokratskih vrijednosti, povećana financijska odgovornost vlasti, energetsko i prometno povezivanje s ostalim članicama Europske unije, otvaranje tržišta roba i usluga, ali i radne snage, što u sebi nosi i šansu i priliku, ali i opasnost od povećane konkurencije.

Ono što smo propustili učiniti u dvije godine članstva tiče se istih ovih tema na kojima smo postigli uspjehe. Vrijeme je relativno prekratko, ne postaje egzaktni pokazatelji pa smo ograničeni na dojam i osjećaj. U hrvatskoj javnosti je prenaglašena tema korištenja kohezijskih i strukturnih fondova. Ti fondovi čine tek oko 0,5% bruto društvenog proizvoda EU, a gore spomenute politike utječu na proizvodnju i potrošnju više od 50% BDP-a EU. To ne znači da je korištenje tih fondova nevažno. O tome postoje različite ocjene. Ti se fondovi realiziraju kroz duže razdoblje pa je teško davati procjene na početku razdoblja korištenja. To će biti nešto lakše nakon uvođenja pravila N+2 u odnosu na sadašnje N+3 pravilo. Mislim da u vezi korištenja EU fondova postoji previše političkih prepucavanja, zbrajanja krušaka i jabuka.

Moj dojam je da je Hrvatska kao i u pretpristupnom razdoblju negdje u prosjeku, uzimajući u obzir kratkotrajno članstvo u EU i nedovoljnu izrađenost komplicirane infrastrukture korištenja navedenih projekata. No ideja je da se ne bude u prosjeku nego znatno iznad njega. Iako ohrabrujući porast industrijske proizvodnje i izvoza, dvaju negativnih pokazatelja hrvatskog gospodarstva zadnjih 20 godina, nisu još praćeni znatnim rastom zaposlenosti. To je bilo teško očekivati u općoj depresiji europskog gospodarstva i polagani izlazak iz recesije. Međutim, treba osobiti napor uložiti kako bi ovi pozitivni pokazatelji bili pretočeni i u znatan rast zaposlenosti.

Ruža Tomašić, članica Odbora za regionalni razvoj i Odbora za ribarstvo

Članstvo u EU su nažalost najbolje kapitalizirali oni koji su napustili Hrvatsku

Hrvatice i Hrvati danas ne bi ni primijetili da je Hrvatska članica Europske unije da sa zgrada domaćih institucija uz hrvatsku trobojnicu ne visi i zastava EU-a. Mislim da to dovoljno govori koliko je članstvo naše države u EU-u formalnog karaktera, dok je pravi sadržaj koji je iz članstva mogao proizaći gotovo u potpunosti izostao. Članstvo su nažalost kapitalizirali samo oni koji su ulaskom u EU lakše otišli iz Hrvatske i zaposlili se u nekoj drugoj članici Europske unije.

Hrvatska je na europskoj razini promatrač, predstavnici naše vlasti čekaju preporuke, naputke i zapovijedi, a gotovo da uopće ne sudjeluju u kreiranju europskih politika. Šteta koja proizlazi iz takvog ponašanja je velika jer bi Hrvatska kao mala država mogla relativno brzo profitirati od članstva, ali je pristupanje Uniji dočekala nespremna i sad plaća cijenu. To je bio glavni razlog zašto sam smatrala i još uvijek smatram da 2013. nismo trebali ući u Europsku uniju.

Geopolitički nama je u političkoj Europi uvijek bilo mjesto, to nikad nije ni bilo sporno, ali promatrati članstvo isključivo na emocionalnoj razini kao nekakav ‘povratak kući’ je promašeno.

Naše građane primarno zanima ono što stavlja kruh na stol njihovim obiteljima, a gospodarska se situacija ulaskom u Uniju nije nimalo popravila jer naši ekonomski problemi nisu ni vezani uz samo članstvo, već su unutrašnje prirode. Kao konzervativka zagovaram reformu Europske unije – decentralizaciju, povratak nadležnosti državama članicama, smanjenje birokratskog aparata i administrativnog tereta za građane i poduzeća. Mislim da bi u takvoj Uniji Hrvatska mogla biti vrlo konkurentna jednog dana kad provedemo strukturne reforme. Smanjenjem poreza i deregulacijom tržišta Hrvatska bi mogla privući jako puno europskog biznisa koji grca pod prevelikim nametima u europskim socijalnim državama, ali mi nažalost idemo u potpuno suprotnom smjeru te smo stvorili užasno nestimulativnu ulagačku i poduzetničku klimu. Hrvatska konzervativna stranka (HKS) u ovom je trenutku jedina politička opcija u RH koja otvoreno zagovara opće smanjenje i pojednostavljenje poreza te ukidanje suvišnih pravila za poduzeća. Samo razvojem malog i srednjeg poduzetništva te privlačenjem stranog kapitala Hrvatska može zaposliti ovu vojsku nezaposlenih i osigurati dostojanstvene mirovine hrvatskim umirovljenicima.

Prednost članstva u EU je svakako lakša razmjena znanja te dobrih praksi i iskustava s nekim od najnaprednijih svjetskih država u više različitih područja u kojima Hrvatska može puno naučiti od svojih europskih partnera. Usklađenija međudržavna suradnja u borbi protiv organiziranog kriminala također se može smatrati dobitkom jer je riječ o borbi u kojoj ne možete djelovati izolirano i isključivo na mikrorazini. Iz perspektive naših građana, vjerujem da je lakše putovanje Europom evidentan benefit. Članstvo neke države u EU-u za međunarodne turiste često znači stabilnost i sigurnost pa vjerujem da je Hrvatska danas još poželjnija destinacija, pogotovo ako uzmemo u obzir da je Europljanima lakše nego ikad stići do naše zemlje.

Ipak, propustili smo kapitalizirati sami ulazak u Uniju. Iako vremena doista nisu kakva su bila 2004. i 2007. godine kad je većina država tzv. Nove Europe ušla u punopravno članstvo, svejedno je poražavajuće vidjeti da smo puki promatrači koji ne koriste prednosti koje članstvo nudi. To se prije svega vidi kroz loše korištenje europskih fondova i slabo privlačenje međunarodnih ulagača. Svakog iole upućenog u situaciju u Hrvatskoj to ne čudi previše jer učinkovitost u tim područjima ovisi o strukturnim reformama koje u Hrvatskoj ni jedna vlast nema hrabrosti provesti jer bi tako pucali u vlastitu nogu. Na vlasti nam trebaju hrabri, oni koji su voljni i sposobni otvoriti Hrvatsku međunarodnim tržištima i aktivno sudjelovati u politikama koje se kreiraju na razini Unije, umjesto da nas kao dosad politikantstvom drže u vječnom statusu periferije i provincije koja samo čeka naredbe iz Bruxellesa.

Dubravka Šuica, članica Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

Članstvo u EU nam je povećalo kupovnu moć

Republika Hrvatska postala je punopravna članica Europske unije 1. srpnja 2013. godine i time ostvarila dugoočekivani san i iskorak u zajednicu od 28 država članica i više od 500 milijuna građana. Republika Hrvatska time je nakon pobjede u Domovinskom ratu ostvarila još jednu, ovog puta političku pobjedu i dokazala da zaslužuje biti punopravni dio najjače svjetske ekonomske sile. Zastupnici Republike Hrvatske u Europskom parlamentu ravnopravno sudjeluju u donošenju odluka koje kroje europsku budućnost.

Predvodim hrvatsku EPP delegaciju u Europskom parlamentu i želim naglasiti ciljeve i inicijative koje su hrvatski zastupnici EPP-a uspjeli stavili u prvi plan rada Europskog parlamenta. To su gospodarski rast i zapošljavanje, bolje korištenje EU fondova, ulaganja i razvoj infrastrukture u Hrvatskoj i njezino povezivanje s EU (Jadransko-jonska autocesta, Pelješki most i koridor Vc Budimpešta – Jadran), pozicioniranje Hrvatske na energetskoj karti Europe, skrb za obitelj i mlade i poseban naglasak na nezaposlenost mladih. Zalažemo se i za promociju hrvatskog jezika, kulture i tradicije, ali i o zalaganju za ravnopravnost Hrvata u BiH – kao konstitutivnog naroda.

Građani Republike Hrvatske imaju potpunu slobodu kretanja, školovanja, poslovanja i zapošljavanja u većini zemalja u Europskoj uniji. Članstvo u Europskoj uniji Hrvatskoj je otvorilo vrata zajedničkom europsku tržištu i dovelo do pada cijena i rasta kupovne moći te do pružanja velike prilike hrvatskim izvoznicima i olakšavanju izvoza. Također, preko 500 Hrvata radi u europskim institucijama i hrvatski jezik postao je 24. službeni jezik Europske unije.

Nažalost, prve dvije godine članstva u Europskoj uniji obilježila je gospodarska kriza i neodređena politika aktualne Vlade. U Hrvatskoj BDP kontinuirano pada od kraja 2011. uz neznatan rast u zadnja dva kvartala. Vlada nije provela potrebne reforme te se ne radi dovoljno na poboljšavanju poslovne klime i iskorištavanju europskih fondova. Republika Hrvatska je danas među tri najsiromašnije zemlje EU-a i Hrvatska trenutno ne koristi prilike koje joj se nude u Europskoj uniji i zato je HDZ pripremio obuhvatan gospodarski program za predstojeće izbore koji će promijeniti ove trendove i pokrenuti Hrvatsku u pravom smjeru. U financijskom razdoblju 2014.-2020. Republici Hrvatskoj je iz Europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova na raspolaganju ukupno 10,676 milijardi eura. Moramo spriječiti odljev mladih i obrazovanih iz Hrvatske, pozicionirati Hrvatsku na energetskoj karti Europe, zaštititi okoliš i povećati energetsku učinkovitost, očuvati poljoprivredna obiteljskih gospodarstava i povećati kvalitetu života na selu.

Usto, moramo dodatno promicati Hrvatsku kao konkurentnu i privlačnu državu za investicije te raditi na ulasku Republike Hrvatske u schengensku zonu. U suvremenom globalnom društvu Europska unija nudi okvir za razvoj gospodarstava država članica za promicanje aktivnosti na tržištu rada poput aktivne politike zapošljavanja, poticanja poljoprivrede i poduzetništva te ulaganja u obrazovanje s ciljem stvaranja preduvjeta za otvaranje novih i zadržavanje postojećih radnih mjesta naših građana. Kako bismo iskoristili sve što nam pruža u okviru Europske unije, moramo provesti potrebne reforme, koristiti sve izvore financiranja koji su nam na raspolaganju, usmjeriti se na malo i srednje poduzetništvu, olakšati poslovnu klimu i potaknuti poduzetništvo kako bismo pokrenuli posrnulo hrvatskog gospodarstvo.

Davor Škrlec, član Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

Nužno je provesti strukturne i teritorijalne reforme

Javni novac koji nam je dostupan u EU fondovima, ako ga pametno iskoristimo za razvoj može stvoriti dobru podlogu da Hrvatska u 2030. godini dostigne stupanj srednje razvijene države članice – danas usporedivo s npr. Češkom.

Mobilnost je također jedna od prednosti jer razmjenom učenika, studenata ali i mladih poduzetnika doprinosi se ne samo razmjeni znanja i iskustava nego i jačanju demokracije. Ako se do 2020. kroz te mehanizme stvori dovoljno kritična masa ljudi koja je za pozitivne promjene u društvu možemo očekivati socijalno pravednije društvo i održivi razvoj zemlje. Strategiju Europa 2020 kao temeljni strateški dokumenti za pametan, održiv i uključiv rast u Hrvatskoj nažalost prepoznajemo samo preko Europskog semestra i mjera koje Europska komisija preporuča Hrvatskoj kako bi ostvarila željeni
gospodarski rast.

Ulaganja u nove tehnologije, tehnologije koje doprinose boljoj zaštiti okoliša, ulaganja u energetsku učinkovitost i pametna ulaganja u obnovljive izvore energije su izostala što zbog nerazumijevanja prilika koje EU politika pruža za investicije, ali i zbog nekompetentnosti donositelja strateških odluka. Sve strategije koje su usvojene posljednje dvije godine (industrijska, pametne specijalizacije, itd.) ostale su mrtvo slovo na papiru, jer nisu stvorile uvjete za rast. Kao primjer nevjerojatnog konzervatizma navest ću industrijsku konoplju, čiji je gospodarski potencijal prepoznat ne samo u EU nego i globalno. Umjesto da promjenom zakona i podzakonskih akata omogućimo razvoj poljoprivredne proizvodnje i povezane prerađivačke industrije te se vratimo na tržište s potencijalima koje smo imali prije 30 do 40 godina, stvorimo nova radna mjesta, koja su upravo ona koja nazivamo "zelenim radnim mjestima", državna administracija se svim silama trudi da se promjena ne ostvari.

Neshvatljivo. 

Hrvatska je ulaskom u punopravno članstvo Europske unije u srpnju 2013. godine dobila otvoreni pristup tržištu od 500 milijuna ljudi što predstavlja veliki izazov i priliku. Analiza koja je nedavno prikazana na 10. konvenciji hrvatskih izvoznika pokazuje kako su države članice EU još uvijek najveći i najznačajniji vanjskotrgovinski partneri Hrvatske. Iako je ulaskom u članstvo EU postojala bojazan kako će nastati deficit u vanjskotrgovinskom saldu sa zemljama Cefte, statistika pokazuje da se dogodilo upravo suprotno. Međutim, u prikazanoj analiza istaknula su se tri posebna rezultata. Prvi i vrlo važan za donošenje odluka na makroekonomskoj razini je statistika vrijednosti uvoza i izvoza koji pokazuje neočekivana odstupanja u brojkama koje predstavlja Fina i brojkama koje predstavlja Državni zavod za statistiku. Bez kvalitetnih podataka teško je donijeti kvalitetnu odluku, te je u tom smjeru potrebno uložiti dodatne napore.

Drugi rezultat je gotovo ravnomjerna podijeljenost odgovara na pitanje da li je članstvo u EU utjecalo na poboljšanje poslovnih rezultata što ukazuje da se dio poduzeća još uvijek nije uspio prilagoditi promjenama u poslovanju, ali očito i da svoju ponudu još uvijek nije prilagodio potražnji na tržištu EU. Treći rezultat koji bih posebno istaknuo je podatak kako su hrvatski izvoznici u 2014. godini uložili u razvoj 77% ukupnog iznosa sredstava na nacionalnoj razini. To bi trebao biti jasan pokazatelj donositeljima odluka u Vladi kako ulaganje u razvoj i istraživanje nije trošak kako se u javnosti najčešće predstavlja nego pravi put koji pravilnom raspodjelom može u razumnim rokovima donijeti rast gospodarstva i toliko željni rast BDP-a. Hrvatska se zbog toga mora odmaknuti od postojećeg iznosa 0,5% BDP-a koji odvaja za tu svrhu i dostići barem očekivani prosjek od 3% BDP-a prema Strategiji Europa 2020, ne iz razloga da formalno ispuni cilj nego upravo da ostvari dugoročni i održivi razvoj gospodarstva. Međutim, to nikako nije dovoljno za prethodno navedeni cilj. Nužno je provesti strukturne i teritorijalne reforme kao preduvjet ostvarivanja cilja jeftinije države koja kao posljedicu ima manje porezno opterećenje i građana i gospodarskih subjekata. Očekivalo se kako će sadašnja Vlada RH to i ostvariti jer je i bilo u Planu 21, međutim očito za taj potez nije bilo hrabrosti i zato još uvijek nemamo očekivani rast BDP-a, nezaposlenost nam je velika, pogotovo mladih ljudi i ima sezonske
varijacije, a sve ostale parcijalne reforme socijalnog, zdravstvenog sustava odmah na početku doživljavaju propast.

Nedostatak zakonodavnog kontinuiteta i pravna nesigurnost ne samo da stvara poteškoće u poslovanju domaćih trgovačkih društava nego odvraća investitore koji svoj novac radije ulažu u proizvodnju u susjednim državama članicama EU. Selektivne promjene zakona i podzakonskih akata, pa čak i velika kašnjenja u njihovom donošenju direktno pogoduju pojedinim interesnim skupinama ili pojedincima. Ukratko, država nam je preskupa i korumpirana, i problem će postojati dok se ne ostvare potrebne reforme. Na kraju, uspješnost korištenja javnog novca iz EU fondova ovisit će između ostalog i o provedbi tih reformi.

Davor Ivo Stier, član Odbora za razvoj

Izgradnja učinkovitijih institucija stoga prioritetno je područje

Druga godišnjica ulaska u Europsku uniju je prilika za analizu uspjeha i propusta, ali i za definiranje novih razvojnih prioriteta Hrvatske. Ovih će se dana u javnosti puno toga čuti o propuštenim prilikama, neiskorištenim fondovima, kao i o potpuno pogrešnim postupcima Vlade, poput slučaja s već sada famoznim “lex Perković”. Sve su te kritike legitimne, pa čak i potrebne, kako bi iz tih grešaka naučili ono što ne smijemo ponoviti.
Međutim, ostati samo na tome i plakati za prolivenim mlijekom neće usrećiti nikoga. Potrebno je sagledati i širu sliku. Upravo nam ta šira slika pokazuje da se hrvatski građani nisu zabunili kada su na referendumu odlučili pridružiti se zajednici najrazvnijenih demokracija Europe. Naime, Hrvatska danas ima puno problema, ali oni uglavnom nisu nastali nakon ulaska niti zbog ulaska u Europsku uniju. Naprotiv, bez članstva u EU ti bi naši problemi bili još veći. Razmotrimo primjerice ključno pitanje hrvatskog izvoza. Prije ulaska u Europsku uniju su se često pojavljivale u javnosti teze o štetnosti integracije u europsko jedinstveno tržište zbog objektivnih slabosti i nekonkurentnosti hrvatskih kompanija. Nerijetko se dijalektički prikazivalo kako ćemo ulaskom u EU izgubiti stečene pozicije na tržištu bivše Jugoslavije, gdje su hrvatski proizvodi prepoznatljiviji.

Međutim, takve se crne prognoze nisu obistinile. Naprotiv, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, izvoz u zemlje Europske unije u 2014. je porastao za 11 posto u odnosu na 2013., ali i izvoz prema jugoistočnoj Europi (odnosno prema Cefti) povećan je za 13,4 posto. Dakle, privatni je sektor znao iskoristiti prednosti članstva u EU, unatoččinjenici što to Vlada nije znala učiniti. Naravno, za održiv gospodarski rast potrebno je da se i naša politička scena dodatno europeizira. Posebno je važno razviti učinkovitije i inkluzivnije institucije, koje će svakom hrvatskom građaninu omogućiti da ostvari uspjeh na temelju svojih sposobnosti, a ne na temelju dobrih veza. To podrazumijeva dodatno otvaranje političkih i ekonomskih institucija kako bi se rezidualni elementi dogovorne ekonomije zamijenili s pravom tržišnom ekonomijom ili, kako mi demokršćani volimo reći, socijalno-tržišnim gospodarstvom.

Izgradnja učinkovitijih institucija je stoga prioritetno područje na kojemu će se morati raditi u narednom razdoblju. Činjenica je da se na tome jako malo radilo od kako smo završili pristupne pregovore, a u nekim segmentima smo čak i nazadovali, kao što se dogodilo s izmjenom zakona o državnoj upravi i pojačanim stranačkim kadroviranjem u javnom sektoru.

Međutim, zamislimo na trenutak kakva bi bila situacija i na ovom području da nismo uspjeli završiti pregovore u lipnju 2011., odnosno da nismo ušli u EU 2013. Zar netko misli da bi apetiti vladajuće političke elite bili manji, a da bi profesionalizacija javnih službi bila veća da smo izgubili europsku perspektivu? Isto bi se pitanje moglo postaviti i za sve ostale ključne probleme s kojima se danas suočavamo u Hrvatskoj. Za odgovore na ta pitanja čak i ne treba otići previše daleko. Dovoljno je pogledati istočno od naših granica, s druge strane novog limesa. Europa je okružena nestabilnim područjima, u svom istočnom i južnom susjedstvu. Oružani sukobi se prostiru od Libije i Sirije do Ukrajine. Tu su i recentni nemili događaji u Makedoniji, koji se moraju sagledati u kontekstu dugogodišnje blokade europskih pregovora. I sad na trenutak zamislimo gdje bismo mi bili da nismo deblokirali pristupne pregovore 2009. i konačno ušli u EU 2013.
godine.

Ukratko, pred nama su i dalje teški izazovi. Još smo daleko od životnog standarda koji imaju stare članice EU, a i sama Europa doživljava turbulentne trenutke. Međutim, izvan EU je puno teže. Zajednički europski dom još nije završen i nije savršen. Ali za Hrvatsku nije valjana opcija ostati izvan njega, na vjetrometini suvremenih ugroza. Hrvati se nisu zabunili kada su se odlučili vratiti u Europu.