Račun dobiti i gubitka je izvještaj koji menadžment društva priprema za interne potrebe (kontrola i upravljanje društvom, konsolidacija u matici) te za eksterne potrebe (zakonske, za ulagače, kreditore itd.).

Račun dobiti i gubitka je prikaz prihoda i rashoda te njihove razlike (dobit ili gubitak), iznosa poreza na dobit (ako se obračunava) te neto dobiti ili gubitka. Ako su prihodi veći od rashoda, razlika će biti pozitivna – dobit. Ako su prihodi manji od rashoda, razlika će biti negativna, odnosno gubitak.Na račun dobiti i gubitka primjenjuje se načelo nastanka poslovnog događaja, što znači da se prihodi i rashodi priznaju u trenutku nastanka transakcije (isporuke ili primitka robe/usluge) bez obzira na to kada je ta isporuka plaćena dobavljaču, odnosno bez obzira na to kada je tu isporuku platio kupac.Osim načela koja se primjenjuju na sve vrste izvještavanja (Bilanca iz prethodnih članaka), u ovom ćemo  poglavlju opisati dva načela koja vrlo snažno utječu na račun dobiti i gubitka: načelo sučeljavanja prihoda i rashoda i načelo opreznosti.

Svaki prihod ima svoj rashod. Nema prihoda koji se može ostvariti bez rashoda. Kako bi financijsko izvještavanje o profitabilnosti poslovanja bilo istinito i objektivno, potrebno je prihode i pripadajuće rashode prikazati u odgovarajućem razdoblju, odnosno sučeliti ih. Npr. društvo je isporučilo robu 30.12.2009. godine nabavne vrijednosti 100.000 HRK. Prodajna vrijednost te robe je 120.000 HRK (bez PDV-a). Društvo automatizmom knjiži izlaz robe, pa  trošak prodane robe od 100.000 HRK ulazi u troškove 2009. godine. Međutim izlazni račun kupcu na 120.000 HRK izdan je tek u siječnju 2010. godine. Trošak je dakle teretio 2009. godinu, a prihod 2010. U ovom su slučaju napravljene dvije pogreške. Prihod nije knjižen u godini u kojoj je trebao biti i u kojoj je bila isporuka (2009.), a isto tako nisu sučeljeni prihodi i pripadajući rashodi. Prihod je evidentiran u 2010., a njegov rashod (nabavna vrijednost prodane robe) u 2009. godini.

Drugo važno načelo je načelo opreznosti. Velik dio transakcija je rutinski i računovodstveno ga može obraditi osoblje sa srednjom stručnom spremom. Takve su transakcije redovni i standardni izlazni računi, ulazni računi dobavljača, bankovne transakcije, obračun plaća, knjiženja blagajne i putnih naloga i sl. Međutim manji dio su transakcije kod kojih je potrebna procjena i odluka menadžmenta.  Kod takvih se transakcija mora primijeniti načelo opreznosti koje zahtijeva da se neizvjesni gubici ili troškovi prikažu u financijskim izvještajima odmah, a neizvjesni budući dobici tek kad postanu sigurni. Jedan od primjera su procjena naplativosti potraživanja, a drugi su rezervacije za potencijalne obveze, odnosno sudske sporove.

Dopunimo ranije prikazani primjer novom transakcijom. Osim ispostavljanja izlaznog računa 150 (1) i primitka ulaznog računa za uslugu 130 (2), saznali smo da je u tijeku spor protiv društva. Odvjetnik društva procjenjuje da je maksimalni iznos spora koji bismo mogli izgubiti 20, a da je vjerojatnost da ga izgubimo 75%. Dakle po načelu opreznosti izvjestan gubitak od 15 (75% od 20) trebamo uključiti u podatke i to tehnikom rezervacija. Rezervacije su buduće/potencijalne obveze koje još nisu nastupile. Rezerviranje potencijalnih troškova je transakcija 3, a zatvaranje računa dobiti i gubitka je 4 (Slika 1).