Kožarska industrija u Hrvatskoj vrlo je razvijena, a da će se taj trend održati, pokazuje i primjer od prošlog petka kada je u Varaždinu otvoren novi pogon za proizvodnju kožnih dijelova za autoindustriju.

Radi se o investiciji austrijske kompanije Wollsdorf, gdje će posao naći 300-injak novih radnika. Tvrtka Wollsdorf ima sjedište u Austriji te pogone u Kini i Hrvatskoj. Na te tri lokacije ima zaposleno oko 1000 djelatnika. Plan je da se iz pogona kraj Varaždina svakog tjedna isporuči oko 130 tisuća krojenih dijelova volana. Direktor Wollsdorfa, Andreas Kindermann, kazao je da pogon već od prvog dana radi punim kapacitetom, a idućih godina je u planu širenje proizvodnje i udvostručenje broja zaposlenih.

Da dolazak austrijskog prerađivača kože u Varaždinsku županiju nije slučajan, pokazuju i podaci Hrvatske gospodarske komore (HGK) prema kojima kožarski sektor u Hrvatskoj zapošljava ukupno nešto manje od 10 tisuća ljudi. Od toga se na varaždinsko područje odnosi 6214 radnika, a na susjednu Međimursku županiju 1301 radnik. Dakle, na te dvije županije sjeverozapadne Hrvatske otpada 77 posto svih radnih mjesta vezanih uz kožarstvo, bilo da je riječ o proizvodnji odjeće, obuće ili pak galanterije za široku potrošnju ili namjenske industrije.

Tvornica obuće Borovo zaslužna je za 919 kožarskih radnih mjesta u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a nakon nje dolaze Koprivničko-križevačka s 366 i Krapinsko-zagorska županija s 283 radna mjesta u tom sektoru. Grad Zagreb ima 100-injak radnih mjesta u kožarstvu, a Zagrebačka županija manje od 10. Zanimljivo je da Sisak, Šibenik, Požega. Lika i Zadar, prema podacima HGK, nemaju ni jedno radno mjesto u kožarskoj industriji. Službena statistika bilježi da se ovom djelatnošću bavi ukupno 128 tvrtki. 

U 2014. godini vrijednost proizvodnje kože bila je 3,07 milijardi kuna. Od toga se na proizvodnju obuće odnosi 806 mil. kn, a na proizvodnju torbi remena i prateće galanterije 139 milijuna kuna. Najveći dio ostvarenog prihoda, 2,26 milijardi kuna, vezan je uz djelatnost štavljenja i obrade kože te dorade i bojanja krzna. Zanimljivo je da je unatoč krizi tekstilne industrije kožarstvo uspjelo zadržati svoj obujam i snagu, a u krizi čak i rasti. Tako je ukupni prihod ovog sektora u 2008. iznosio 2,36 milijardi kuna da bi se to na vrhuncu krize 2009. smanjilo na 1,2 milijarde. Već iduće godine dolazi do oporavka i prihoda od 2,56 milijardi, a u 2011. je prihod bio 2,96 milijardi. Tijekom 2012. realizacija sektora prelazi tri milijarde, a iduće se godine približava brojci od 3,1 milijardu. Ako se uzme usporedba 2008. i 2014., razlika je gotovo 30 posto.

Prema podacima Fine, najveći igrač lani je u sektoru bio austrijski Boxmark Leather s prihodom od 2,6 milijardi kuna, što je bio rast od 29 posto u odnosu na godinu prije. Tu je i Borovo, koje je lani raslo 67 posto i ostvarilo prihod od 213 milijuna kuna. Ono što obilježava čitav proizvođački sektor, a posebice tekstilnu industriju – niske plaće, vrijedi i za kožarstvo. Tako je u protekloj godini prosječna neto isplaćena plaća kožarima iznosila 3136 kuna, što je za 200-tinjak kuna više od prosjeka u sektoru proizvodnje odjeće, ali daleko manje od 4956 kuna prosjeka prerađivačke industrije ili 5533 kuna nacionalnog prosjeka.

Mario Lešina, predsjednik Udruženja kožarsko-prerađivačke industrije HGK, ali i direktor tvrtke Midal, očekuje da će se taj sektor u našoj zemlji još više razvijati. “Proizvodnja na Dalekom istoku promijenila je karakter te je u tim zemljama došlo do rasta plaća, a samim time i potrošnje pa tvornice, npr. u Kini, već sada 70-80 posto svoje produkcije u toj zemlji plasiraju u samoj Kini. Stoga je došlo do povratka prerađivačke industrije u Europu, a tu je Hrvatska vrlo konkurentna. Tome u prilog najbolje govore ostvarene, ali i one planirane investicije”, kaže Lešina. Dodaje da je u posljednjih godinu dana došlo do poremećaja tržišta obuće u Europi, ali tome nije uzrok konkurencija s Dalekog istoka. “Skladišta su puna jer smo u protekle dvije godine u Europi imali dva kišna ljeta i dvije tople zime, što je promijenilo navike potrošača. Ne postoje točni podaci, ali procjena je pada 5-7 posto”, kaže Lešina.

Božidar Ledinko, vlasnik tvrtke Galko koja je jedan od najznačajnih hrvatskih proizvođača torbi, novčanika i ostale kožne galanterije, smatra da su za veliki razvoj kožarskog sektora u našoj zemlji više zaslužne korporacije poput Boxmarka i upravo pridošlog Wollsdorfa, nego manje domaće tvrtke. “Zadnjih smo godina postali zanimljivi stranim investitorima jer imamo kvalitetnu radnu snagu, visoku produktivnost, a uz to smo blizu najznačajnih europskih tržište te zadnje dvije godine i članica EU-a”, kaže Ledinko. 

Financijska pismenost

Financijska pismenost: Znanje koje stvara sigurnu budućnost

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno