Hrvatski film ne može se i ne treba u kinima boriti s američkim blockbusterima za gledanost, a iako se to često zanemaruje on je u ovom trenutku najbolji hrvatski kulturni proizvod, složili su se u četvrtak sudionici okruglog stola "Dva lica hrvatskog igranog filma".

Na okruglom stolu Pulskog filmskog festivala sudjelovali su predstavnici gotovo cijelog lanca hrvatske kinematografije, od režisera i producenata do distributera i kino prikazivača, kako bi raspravljali zbog čega, unatoč uspjesima na međunarodnim festivalima, hrvatski film bilježi nisku gledanost u domaćim kinima.

Da je od gledanosti hrvatskog filma puno važnije što je hrvatski film postao bitan na svjetskoj razini smatra Dalibor Matanić, čiji je film "Zvizdan" nakon više od 30 godina kao prvi hrvatski film s uspjehom nastupio u Cannesu. Već samim ulaskom na festival o hrvatskom filmu se počelo pričati kao nečemu zanimljivom, rekao je Dalibor Matanić, napomenuo je.

Autorski film u svakoj državi trebao bi biti zaštićen kao lički medvjed jer se ne može boriti s komercijalnim filmovima, a niska gledanost nacionalne kinematografije nije samo hrvatski problem, svi se u Europi žale na to, ocijenio je.

Matanić smatra kako medijska slika u kojoj se ističe imperativ zarade pomaže jedino Hollywoodu, dok o važnosti umjetničkih filmova, o čemu bi trebala razmišljati i nacionalna politika, svjedoče iskustva iz povijesti jugoslavenske kinematografije iz koje se, napomenuo je, danas ne pamti i ne cijeni "Žikina dinastija".

"Budimo iskreni, ljudi nas mrze, misle da mi samo pijemo kavu, putujemo po festivalima i uzimamo njihov novac", rekao je Ognjen Sviličić, koji se s filmom "Takva su pravila" plasirao na prošlogodišnji festival u Veneciji.

Sviličić se ne slaže da postoje dva lica hrvatskog filma jer to implicira da je domaći film uspješan u inozemstvu, a da nije gledan. Razgovarati o uspjehu na osnovu gledateljstva američki je sistem, trebamo se boriti i za vidljivost, a moj je film u televizijskoj distribuciji imao veliku gledanost, ocijenio je.

Naziv okruglog stola zasmetao je i redatelju Vinku Brešanu, koji bilježi inozemni uspjeh sa "Svećenikovom djecom". "Ne postoji lijepo i ružno lice hrvatskog filma, u ovom trenutku hrvatski film je najuspješnija kulturna ili društvena djelatnost, a svesti sve na box office je preameričko i prekonzervativno", ocijenio je.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Box office je podvala, cijena ulaznice za američki film, osobito ako je u 3D ili Imaxu, viša je nego za, primjerice, hrvatski dječji film, pa ti rezultati nisu pravi pokazatelj, rekao je producent Ivan Maloča iz Interfilma. Podsjetio je kako je Brešanov film nakon desetak dana završio na Torrentu, na 400 adresa, što pokazuje da interes za domaći film postoji, ali je i dodatni problem jer ga zbog toga festivali ne uvrštavaju u svoje programe.

Hrvatski film je ambasador hrvatske kulture

Producentica Ankica Jurić Tilić iz Kinorame smatra da se često zanemaruje kako je hrvatski film ambasador hrvatske kulture i najbolji domaći kulturni proizvod, prisutniji u svijetu od knjiga ili izložbi. "Postavka da svaki film treba zaraditi pogrešna je zato što se temelji na američkom filmu, a mi smo dio europskog kulturnog kruga u kojemu je film grana umjetnosti bitna za kulturni identitet", ustvrdila je je.

Gledanosti hrvatskog filma ne doprinose niti nesporazumi na relaciji producent – distributer, osobito kada se zna da se, kako pokazuju podaci prošlogodišnjeg istraživanja Europske komisije, u Hrvatskoj prikazuje 70 do 80 posto američkih filmova, petnaestak posto je europskih, a po žanru prednjače akcijski, komedije, obiteljski i filmovi fantastike.

Marijana Bošnjak, predstavnica Kino mreže koja okuplja neovisne kinoprikazivače, kaže da njihovi posjetitelji žele gledati umjetničke i festivalske filmove te da se hrvatskim filmovima u tim kinima daju najbolji termini i niže cijene ulaznica nego u multipleksima. Kada gledateljima približimo film i objasnimo im zašto ga trebaju gledati, doći će u kino, no problem je što hrvatske filmove dobivamo sa zakašnjenjem ili ga u druge sredine ne dolazi promovirati filmska ekipa, a mi ne želimo biti reprizno kino, istaknula je.

Filmski distributer Hrvoje Stipanov iz Continental filma razloge za manju gledanost hrvatskog filma pronalazi u tome da ljudi ionako u kino odlaze gledati filmove zbog dodane vrijednosti koju im pruža veliki ekran i efekti. "Odlazak u kino danas je i trošak, jer ako odemo na projekciju nekog filma s djecom, uz kokice i ostalo, to košta oko 200 kuna što si ne može svatko priuštiti, pa pomno planira što će gledati i u tome odabiru domaći film nije u prednosti", napomenuo je.

Drugačiju perspektivu o gledanosti hrvatskog filma imaju Pula film festival, koji nerijetko na jednoj projekciji u Areni ima više gledatelja nego što je ukupna gledanost u distribuciji, ali i Hrvatska televizija na kojoj 'prije ili kasnije' svaki domaći film bude prikazan.

Hrvoje Pukšec s Pulskog filmskog festivala kaže da je taj festival dobru gledanost osigurao smanjenjem cijena ulaznica, promocijom višejezičnim plakatima za film, ali i činjenicom da je "kapilarno povezan sa svojim gradom i dio je kulturnog identiteta ljudi iz Pule".

"Zadnjih desetak godina nema tog američkog blockbustera koji ima veću gledanost nego hrvatskih film, oni su gledani bez obzira jesu li umjetnički ili komercijalni filmovi", istaknula je Jasminka Božinovska Živalj s HRT-a, dodavši da ljudi u kino ne odlaze zbog komocije i većina ih čeka da film dođe na televiziju ili će ga pogledati preko nekih drugih platformi.

Predstavnici filmske struke ocijenili su i da bi mediji trebali više raditi na edukaciji publike kada je riječ o hrvatskome filmu, ali i da ga se prestane percipirati kao nešto što nema svoju publiku ili ne zarađuje novac.

Na manjak filmske kritike u hrvatskom medijskom prostoru upozorio je Nikica Gilić iz Hrvatskog društva filmskih kritičara, no smatra da filmska umjetnost po tome nije specifična jer danas nema kritike ni u drugim područjima umjetničkog djelovanja. Ocijenio je da filmska kritika ne utječe na gledanost filma, već je važnije novinarstvo, brojni portali i ostali mehanizmi koji bi hrvatskom filmu mogli dati prostor.