Na interaktivnoj radionici Plagijat u oglašavanju, održanoj u sklopu Dana komunikacija novinari su mogli naučiti kako u marketinškoj kampanji uočiti oponašanja, korpiranja i plagiranja.

˝Oglašavanje ne stvara prodajni niz, ono samo šalje poruku i nema direktan utjecaj na prodaju˝, pojasnio je voditelj radionice Kamilo Antolović, sudski vještak za oglašavanje, vodeći domaći ekspert za teme prava i etike u oglašavanju. Kako ističe predavač, cilj radionice bio je predstavnicima medija približiti procese koji prethode osmišljavanju marketinške kampanje kada su u pitanju provjera autorskih prava i specifičnosti globalnog okruženja te splet kojeg čine intelektualno vlasništvo, njegova zaštita i nedopušteni oblici komuniciranja poput prikrivenog oglašavanja. Na nizu primjera domaće i svjetske prakse ponudio je odgovore na pitanje što se može, a što ne može smatrati plagijatom u oglašavanju te gdje prestaje granica inspiracije određenom kampanjom ili sloganom, a gdje počinje oponašanje. Tržišno komuniciranje u Hrvatskoj regulira 63 zakona s više od 250 članaka i podčlanaka, 38 pravilnika, 25 uredaba, odredba i konvencija. "To nije šuma, to je prašuma", kaže Antolović.

Zadnje istraživanje je pokazalo da samo 14 posto Hrvata vjeruje reklamnim porukama, a kako bi oni koji se bave tržišnim komuniciranjem znali kako biti što djelotvorniji u svojim nastojanjima moraju razumjeti razliku između kodeksa i zakona. Antolović tvrdi kako u reklamama pretjerivanje i humor privlače posebnu pažnju publike i kako su marketinški stručnjaci toga itekako svjesni i imaju mnoštvo ideja, no i tu nikad dosta opreza. ˝Ideja ne znači ništa, svi smo mi puni ideja, ali ako je opredmetite ona postaje autorsko djelo i nju štiti zakon. Autorsko pravo ne štiti ideje i kocept, ma kako dobri i kvalitetni oni bili˝, kaže Antolović. Zakon o žigu, zakon o autorskom pravu i zakon o patentu štite intelektualno vlansištvo u Hrvatskoj. Kako ističe Antolović, Hrvatska ima 130 000 registriranih žigova i osam organizacija za kolektivno oglašavanje odgovornih za taj djelokrug.

Tako je primjerice Milka zaštitila svoju ljubičastu boju kad je uspješno dokazala da 51 posto Hrvata kad vidi tu nijasnu ljubičaste boje pomisli na Milka čokoladu. Problem je nastao kada je Kraš izbacio na tržište novo pakiranje Mentol bombona, slične ljubičaste nijanse, a Milka je podnijela tužbu. Antolović tvrdi kako i dalje ne razumije odluku suda koja je dovela do zabrane proizvoda, zbog koje je Kraš morao uništiti robu i povući sve Mentol bombone s trgovačkih polica diljem Hrvatske.

˝Visoki trgovački sud je odlučio da je riječ o istom proizvodu, što je po meni smješno jer čokolada i bomboni mogu biti slični proizvodi, ali nikako ne isti. Ne treba ni govoriti kako je za našu industriju ovaj primjer drastično opasan˝, kaže ekspert Kamilo Antolović. Ističe da je oponašanje u oglašavanju je vrlo često kod nas, a i u svijetu. Primjera je doslovno bezbroj, a jedan od poznatijih je onaj u kojem su spor vodili Henkel (odnosno  Schwarzkopf) i Loreal zbog vrlo slične reklame za boju za kosu. Ipak, ističe Antolović prilikom procjene je li riječ o plagijatu treba se gledati na faktore kao što su istovrsnost proizvoda, teritorijlno emitiranje, ciljano tržište, vremensko razdoblje kreiranja i zbunjivanje primatelja poruke. ˝Poistovjećivanje poduzeća ima najveću štetu za kretora poruke˝, poručio je Antolović.