To je činjenica koja ni meni nije baš shvatljiva. Kada se pogleda svjetska praksa, vidi se da je 50 posto, a u nekima zemljama i 80 posto svih tvrtki u obiteljskom vlasništvu.

Imam dojam da se u Hrvatskoj obiteljske tvrtke ne doživljavaju ozbiljno te da neka kompanija postaje "prava tvrtka" tek kada izađe iz obiteljskog vlasništva. Smatram da se premalo radi na promociji ovakvih tvrtki. Tu bi više trebali napraviti, kako sama država, tako i strukovne organizacije poput Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske udruge poslodavaca. 

Očekujete li da će se situacija po pitanju popularnosti obiteljskih tvrtki u Hrvatskoj popraviti u narednom razdoblju? 
Prije bih rekao da se nadam da će se popraviti, nego što to očekujem. Vidljivo je da postoje inicijative koje afirmiraju i potiču sustav obiteljskih tvrtki, no mislim da je to za sada još sve premalo i skromno. Smatram da je nužno da dođe do jačanja obiteljskih tvrtki jer su one, ne samo kod nas nego je to praksa i u svijetu, glavni pokretač razvoja gospodarstva. 

Kako vidite problem da mnoge obiteljske tvrtke ne prežive drugu generaciju, a zanemariv broj njih doživi i treću?
Problem nasljeđivanja postoji, ali vjerujem da je to situacija slična kao kod promjene menadžmenta u klasičnoj tvrtki. Svaka ozbiljna i uspješna obiteljska tvrtka će već u prvoj generaciji koristiti usluge profesionalnih menadžera. Tako da ne vidim u tome neki ozbiljniji problem. Kod ovakvih tvrtki se obiteljske vrijednosti poput potpune posvećenosti i angažiranosti preslikavaju na tvrtku. Naravno da ima raznih obitelji, no općenito smatram da takve tvrtke imaju puno pozitivnih stvari, a negativne su više izuzeci.