Kako komentirate podatak da o odlasku iz Hrvatske razmišlja trećina mladih?

Načelno mislim da je to neminovno. Mladi danas više nisu vezani uz mjesto stanovanja kao nekad, imaju drugačije stavove i razmišljanja, čak možemo reći da su postali globalni građani.

U usporedbi s njihovim roditeljima oni su fokusirani na druge stvari. Edukacija, putovanja, druženja i upoznavanja novih ljudi, razlozi odlaska ne moraju nužno biti povezani samo s poslovnim mogućnostima. Još kad na sve to dodate ovu demotivirajuću klimu koja vlada kod nas, razumljivo je da žele otići.

Prema istraživanju Centra za edukaciju čak 65% njih je nezaposleno. Tko je glavni krivac za to? 
Mislim da uz taj postotak treba ići i pitanje: zašto su nezaposleni? Jer bez tog pitanja podatak nema smisla. Riječ je o postotku koji se ne tiče samo tržišta rada i situacije na njemu već i činjenice da mnogi mladi ne ulažu dovoljno u sebe tijekom fakulteta. Mnogi mladi se ne pripremaju dovoljno za ulazak u poslovni svijet i fokusiraniji su na stjecanje znanja tijekom obrazovanja i tek po završetku fakulteta razmišljaju o karijeri, što je potpuno krivi pristup. Osim toga mi smo država u kojoj se ne ulaže dovoljno u gospodarstvo, ne otvaraju se nova radna mjesta toliko često koliko bi trebala. Krivnja je obostrana, i na državi i na samim mladima koji ne ulažu dovoljno u vlastitu budućnost.

Što je razlog da u privatnom sektoru dominiraju muškarci, a u državnim službama žene? 
Iako ne znam što bi bio pravi razlog, pretpostavljam da tim ženama više odgovaraju administrativni poslovi te da imaju više strpljenja u usporedbi s muškarcima. Činjenica je da su žene bolji šefovi, odgovorniji radnici te zaslužuju više pozicije, a tržište bi to trebalo uvažiti.