Velika očekivanja od novog Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina zbog  uvođenja reda u to područje i pozitivnog utjecaja na tržište nekretnina ne vrijede i za prisilnu prodaju nekretnina u vlasništvu gospodarskih subjekata.

Naime, ovaj zakon uskoro čeka saborska rasprava, a na njegov račun čuju se ozbiljne zamjerke da će i formalno legalizirati ključni problem koji postoji u postupcima prisilne prodaje: dugotrajnost, od čega koristi nema apsolutno nitko – ni dužnik, ni vjerovnik, ni sud, ni radnici. Ona je posljedica nerealnih procjena nekretnina, pa se cijenom oglašenom na prvoj dražbi kupci praktički tjeraju. Predložena rješenja, a naročito metode za procjenu vrijednosti nekretnina na meti su kritika (čl. 24) upravo zato što neće riješiti problem nerealnih procjena nekretnina koje se prisilno prodaju u stečajnim i ovršnim postupcima. Štoviše, iz redova procjenitelja čuje se da bi od toga moglo biti više štete nego koristi, a s time se slaže i odvjetnik Mićo Ljubenko.

On je za Poslovni dnevnik izjavio da će se na ovaj način formalno legalizirati problem nerealnih procjena u ovrsi, stečaju i predstečaju, gdje se višestruko precjenjuju vrijednosti, bez stručne odgovornosti. "Većina nekretnina nema usporedbu u prometu, niti su druge metode realne za stvarnu tržišnu cijenu – tj. onu koju je kupac spreman platiti. Većinom poslovnih objekata prometuje se upravo kroz prisilne postupke, a značajno previsoke procjene temeljni su i objektivan, pa i nepremostiv razlog dugih blokada prodaje i stavljanja u funkciju", kaže Ljubenko. Blokiranje prisilne prodaje zbog nerealne procjene vrijednosti imovine koja se neuspješno pokušava potom protržiti za rezultat ima  golem problem dugotrajno imobilizirane imovine.

Novi zakon ispušta taj segment iz vida, pa ako je nekretnina procijenjena na 10 milijuna kuna, a nakon niza godina proda se ispod 10 posto procijenjene vrijednosti, ni po novom zakonu procjenitelj neće imati stručnu odgovarnost za višestruko precijenjenu vrijednost. Pitanje je ima li uopće lijeka da se ti postupci ubrzaju, a imovina što prije stavi u funkciju. Ljubenko smatra da je potrebno bitno oslabiti značaj procjene u prisilnim prodajama u korist licitacije. Predlaže dva na oko tehnička rješenja, uz ključnu pretpostavku transparentnosti oglašavanja.

Prvo je ukidanje donjeg limita cijene u odnosu na dužnike pravne osobe. Takvo rješenje je postojalo prije 10-ak godina u Ovršnom zakonu, ali, pogrešno, za sve dužnike, a ne samo pravne osobe. Drugi smjer rješenja u cilju postizanja efikasnosti tiče se procjenitelja i stručne odgovornosti. Da bi procjene bile vjerodostojnije, kaže on, na svim dražbama gdje se nekretnina proda za manje od 10 posto procijenjene vrijednosti procjenitelju bi se privremeno zamrznula licencija. "Procjenitelji smatraju da nikome neće naštetiti time što se precjenjuje vrijednost, ali time se faktički nanosi vrlo očita šteta kroz dugotrajnu blokadu te prodaje", ističe Ljubenko.