Posljednjih mjeseci i godina na regionalnom tržištu svjedoci smo velikog broja preuzimanja banaka. Spajanja i preuzimanja tako su glavna tema razgovora najjačih igrača u regiji, a financijski savjetnik bankarske industrije postaje jedan od naprofitabilnijih poslova.
U 2005. godini, posebno u Hrvatskoj, ali i Sloveniji, bilo je dosta riječi o preuzimanjima i spajanjima banaka u regiji, no veći broj transakcija je prebačen u ovu godinu. Jedan od takvih slučajeva je OTP-ovo preuzimanje Nove banke.
Vrijednost ugovora iznosio je 236 milijuna eura što je više od dva puta iznad njezine knjigovodstvene vrijednosti. Među ostale slučajeve preuzimanja u regiji potpadaju već javnosti poznata kupnja Novosadske banke od Erste banke, kupnja beogradske Nove banke od talijanskog Findomestica, posao koji je NLB sklopio s Tuzlanskom bankom i mnogi drugi. Ovo regionalno tržište vrlo je atraktivno europskim ali i svjetskim bankama jer uz to što potpada među najbrže rastuća svjetska tržišta još je i “gladno” inozemnoga kapitala.

Stope rasta
Većina hrvatskih kompanija, bez obzira na sektor u kojem posluju, još si ne može priuštiti organski rast ili eksperimentiranje na temelju pokušaja i pogrešaka bez kapitala koji dolazi od matičnih tvrtki europske regije. Iako hrvatska praksa ima običaj proklamiranja hrvatskih banaka i usluga poput bankarskih kredita kao “boljih i povoljnijih”, a onih u stranom vlasništvu kao “lošijih”, činjenica je da svaka kvalitetna banka koja posluje prema tržišnim načelima uglavnom provodi jednaku kreditnu politiku bez obzira na to u čijem se vlasništvu nalazi. Za uspješno spajanje ili preuzimanje od ključne je važnosti kvalitetno savjetovanje, kao i proces tzv. due diligence, odnosno strateškog uvida u cjelokupni rad kompanije kako bi se upozorilo na potencijalne probleme prije same transakcije te kako bi se bolje utvrdili svi sinergijski efekti. Osim toga važna je strategija upravljanja te lobiranje ulagača, koji se pri započinjanju pregovora prečesto zaboravljaju.
Velike stope rasta postignute na bankarskom tržištu u posljednjih nekoliko godina, rastuća profitabilnost i potencijal za daljnji rast prema riječima Jurice Gregurića, direktora odjela istraživanja Fortis savjetovanja, glavni su razlozi ulaska banaka na domaća i regionalna tržišta.
Cijene banaka rastu ovisno o konkurenciji, interesu velikih bankovnih korporacija za kupnjom pojedinih banaka kako bi se proširili na regiju te atraktivnosti regije kao takve. Sve veća konsolidacija sektora u Hrvatskoj također smanjuje ponudu što dovodi do dizanja cijena. Od 1998. godine kada je na domaćem tržištu zabilježena čak 61 banka danas je aktivno njih 34. Sama knjigovodstvena vrijednost se, prema Grabarićevim riječima, uzima kao usporedivi pokazatelj pa time i ima određenu vrijednost pri određivanju finalne cijene. “Iako to nije pravilo (što se i pokazalo u posljednjih nekoliko preuzimanja), kao okvirna vrijednost uzima se čak dvostruka knjigovodstvena vrijednost. S druge strane, razlike se mogu pojaviti i zbog kvalitete portfelja banaka, odnosno procjeni i grupiranju klijenata prema stupnju rizičnosti”, izjavio je Grabarić.

Različito vrednovanje
Izbor između dviju banaka ovisi o namjerama menadžmenta banke i već zadanoj strategiji tako da je to ono što utječe na izbor između pojedinih banaka u koje bi se ulagalo. U RBA su mišljenja kako kod nekih većih “igrača” odluku mogu sačinjavati i naizgled banalniji razlozi poput primjerice geografskog položaja. Tako će se primjerice neka njemačka ili austrijska banka možda prije odlučiti za banku koja većinu poslovnica ima na obalnom području ili će se neka banka više pokušati okrenuti prema unutrašnjosti.
Neki od drugih čimbenika koji utječu na procjenu potencijala rasta su i gospodarsko okruženje u kojemu banka posluje, sadašnji i potencijalni broj i struktura klijenata, kvaliteta kreditnog portfelja, likvidnost te poslovna mreža koju banka posjeduje. Mićo Jurjević iz Partner Kapital investa slaže se kako knjigovodstvena vrijednost kao diferencija ukupne imovine i obveza banke predstavlja terminalnu statističku vrijednost banke na dan sastavljanja izvješća uz pretpostavku realizacije imovine po vrijednostima iskazanim u bilanci. Pri spomenutom due dilligence pri namjeravanim aktivnostima spajanja i preuzimanja tako može doći i do različitog vrjednovanja pri određivanju spomenutih kategorija, a tako i do različite premije na tako utvrđenu neto vrijednost.

Diverzifikacija prihoda važna pri određivanju cijene

Uz spomenute čimbenike koji dižu cijenu, odnosno premiju na već navedenu neto vrijednost za dionice Jurjević spominje još i kvalitetu aktive te poslovnu i financijsku “polugu” banke promatranjem rasta dobiti prije i poslije oporezivanja na jedinično povećanje plasmana. “Također je bitna raširenost podružnica, diverzificiranost prihoda, ali i očekivanja vezana uz prudencijarne mjere centralne banke.
U tu skupinu također potpadaju i makroekonomski “outlook” te još čitav niz makro i mikro pokazatelja koji se uzimaju pri svakoj M&A aktivnosti”, izjavio je Jurjević.